5. Oktobra 2026.

Da li vas često trne ruka, posebno noću? Doktor upozorava

Jedan znak otkriva da problem više nije bezopasan

Parestezija se ne smije ignorisati, kaže stručnjak

Jeste li se ikada (ili vam se možda često dešava) probudili i ruka vam je bila utrnuta, toliko utrnuta da ste je jedva mogli osjetiti? Ali kada je malo pomaknete ili protresete, sve se vraća u normalu. Može se desiti da ponekad noću osjećate kao da vam stotinu mrava gmiže po ruci. Ili osjećate kao da vam je stisak oslabio ili osjećate potrebu da napravite pauzu dok radite na tastaturi računara. Sindrom karpalnog tunela možda je prva pomisao, ali neki zamišljaju i plaše se da je to neka vrsta neurodegenerativne bolesti.

– Parestezije su promjene u osjetu u rukama ili drugim dijelovima tijela koje se osjećaju kao trnci, bockanje ili stvarni električni udari, ponekad čak i lokalizirano peckanje. Ovi simptomi su često povezani s osjećajem utrnulosti i smanjenjem osjećaja dodira. To se događa kad god se živac pritisne, iritira ili ošteti, što uzrokuje abnormalnu nervnu provodljivost. Živci su, zapravo, električni kablovi napravljeni od živog tkiva: izvana imaju izolacijsku traku, a iznutra stotine hiljada dugih, tankih ćelija koje prenose električne impulse iz mozga. Kada se pritisnu, njihova funkcionalnost se mijenja, a trnci su jedan od mogućih simptoma. Ruke su posebno sklone nelagodi jer predstavljaju jedno od područja s najvećom koncentracijom nervnih završetaka u tijelu – objašnjava dr. Mattia Carozzo, hirurg šake i direktor Odjeljenja za minimalno invazivnu hirurgiju u bolnici San Raffaele u Milanu.

Pažljivo s rukom ispod jastuka

Mnogi ljudi stave ruku ispod jastuka prije spavanja jer im to pomaže da lakše zaspu.

– Ako to uradimo bez predugog stiskanja ruke, jer je tada pomjeramo ili okrećemo u drugi položaj, nećemo se probuditi s osjećajem da nam je ekstremitet još uvijek u dubokom snu – kaže dr. Carozzo.

Ali ako nam ruka ostane u istom položaju ili pritisnuta ispod jastuka satima tokom noći, trnci su neizbježni, čak i ako ostanu benigni. Ako se trnci pojave, oni će proći, ali doktor upozorava da moramo naučiti “slušati svoje ruke”, jer je čak i blaga nelagoda anticipatorni simptom, baš kao i grčevi. Naš mozak nam govori da predugo održavamo pogrešan položaj (što se dešava i kada prekrižimo noge) i da ćemo, ako to radimo predugo i prečesto, na kraju oštetiti živac. Dakle, ako osjetimo nešto čudno, čak i ako je to samo jednokratno “trnjenje”, trebali bismo promijeniti držanje, kako u krevetu, tako i dok sjedimo.

Kada se peckanje često javlja

Međutim, situacija se mijenja kada se simptom javlja često, traje minutama, čak i satima, i prisiljava osobu da se budi tokom noći čak i kada održava pravilno držanje.

– Važno je napomenuti da li zahvata iste prste i da li je povezano s drugim motoričkim promjenama, poput gubitka snage, poteškoća s finim pokretima i progresivnog pogoršanja simptoma. Tada moramo uzeti u obzir kompresivnu neuropatiju – kaže hirurg. U ovom slučaju, radi se o sindromu karpalnog tunela, kompresiji živca koja neće proći bez posjete ljekaru. Žene između 35 i 70 godina su najviše izložene riziku od ovog sindroma.

– Karpalni tunel je tunel gdje se spajaju tetive fleksora prstiju i medijalnog živca (živaca). Ako osoba zloupotrebljava ovaj dio ručnog zgloba, izvodeći ponavljajuće pokrete u pogrešnim položajima (na primjer, koristeći miš), tetive se trljaju o zidove ovog tunela. Ovojnice koje ih okružuju postaju iritirane, oteknu i zauzimaju više prostora, uzrokujući upalu medijalnog živca, što u početku uzrokuje poznate simptome, uključujući bol. Međutim, vremenom se živac oštećuje, postaje fibrotičan i gubi svoju senzornu i motornu funkciju u prstima, uključujući i palac. U tim slučajevima intervencija je neophodna što je prije moguće, ili barem prije nego što oštećenje postane nepovratno – naglašava dr. Carozzo.

Žene su osjetljivije

– Žene su podložnije sindromu karpalnog tunela, a generalno su sklonije upali tetivnih ovojnica, što tada predstavlja početak procesa kompresije živaca. Ove strukture imaju mnogo estrogenskih receptora i stoga su osjetljive na periode velikih hormonskih fluktuacija. Trnci, bol i otok se češće javljaju ako imate neredovne menstruacije, ako patite od sindroma policističnih jajnika, tokom trudnoće ili čak tokom menopauze, jer ovi receptori čine sinovijalnu tečnost, koja djeluje kao amortizer između ovojnice i tetiva, viskoznijom i stoga manje efikasnom. Tokom menopauze, tečnost stagnira, stvarajući upalu. Hipotireoza također olakšava oticanje tkiva, što održava ovaj začarani krug – naglašava stručnjak. Također preporučuje da se u ovom slučaju konsultujete s ginekologom ili endokrinologom i posjetite specijalistu za šake.

Pukotine na vrhovima prstiju

Razvoj sindroma karpalnog tunela može biti dugotrajan proces. Prije nego što se pojavi stvarna bol, osoba može mjesecima zauzimati loše držanje, ignorišući nelagodu kao posljedicu prekomjernog rada.

– Kako bi se olakšala pravovremena dijagnoza i rana posjeta specijalistu za šake, preporučujem pažljiv pregled vrhova prstiju. Naime, ovaj sindrom dovodi do hipohidroze: vrhovi prstiju postaju suhi, uz prisustvo fisura ili malih pigmentiranih pukotina. Ako se pojave drugi simptomi, odlazak u apoteku ili dermatologu nije dovoljan: specijalizirani centar posvećen šaci i minimalno invazivnoj hirurgiji moći će obaviti i druge testove za potvrdu dijagnoze, poput Tinel testa, gdje ljekar nježno tapka po koži na strateškim tačkama na zglobu kako bi izazvao eventualnu paresteziju – objašnjava dr. Carozzo.

Rehabilitacija ili endoskopski postupak

Dobra vijest je da fizikalna rehabilitacija može biti veoma korisna.

– Fizioterapeut može pacijente naučiti specifičnim tehnikama istezanja, koje su nešto poput joge za zglobove. Ovaj pristup nazivamo konzervativnim jer često može eliminirati potrebu za operacijom. Međutim, ako nam testovi poput elektromiografije pokažu da je živac previše oštećen, endoskopska tehnika s rupom od 5 mm (pod lokalnom anestezijom) omogućava nam da “oslobodimo” kanal bez utjecaja na okolne strukture. Oporavak je vrlo brz i već sljedećeg dana možete sjesti za volan – zaključuje hirurg.

Jutranji.hr

Podijeli vijest na: