Sankcije
Tokom posljednjih decenija ekonomske sankcije su bile jedno od prvih oruđa koje su američki lideri i duboka država koristili kao odgovor na spoljnopolitičke izazove, koje su sami kreirali širom svijeta, pokušavajući se postaviti u poziciju glavnog i vrhovnog hegemona.
U velikoj većini ovih slučajeva – od sankcija koje su uvedene Kubi 1959. preko onih koje su uvedene Iraku devedesetih, ili onih Iranu, Venecueli, Siriji ili Avganistanu, izazivale su veliki bijes, koji je godinama tinjao.
Lista zemalja koje su se našle na američkom crnom spisku godinama je postajala samo duža. Predsjednik Donald Tramp je 2018. uveo trgovinske tarife Kini. Početkom 2022. Vašington je na taj spisak stavio i Rusiju. Sve ovo podstaklo je mnoge zemlje i nacije da pronađu alternative alatima koje je Vašington koristio da sprovede svoje sankcije.
U periodu od februara 2022. došlo je do brzog porasta upotrebe drugih valuta od strane trgovaca. Dolar, pomoću kojeg su SAD izgradile svoju moć, sve više se počeo ignorisati kao globalna rezervna valuta. Napravljeni su i veliki koraci u razvoju sistema plaćanja osim Svift mehanizma koji je dugo bio jedan od glavnih alata koje je Vašington koristio za sprovođenje svoje hegemonije. Ove zemlje postepeno izgrađuju i paralelne globalne institucije i strategije, oblikujući drugačija pravila političke saradnje, trgovine i robne razmjene.
Sve je nekako kulminiralo nakon što je došlo do zapadnih sankcija Rusiji, ali i odluke Kine da se otvorenije postavi na međunarodnoj sceni i bude jedna vrsta mirotvorca u odnosima između Saudijske Arabije i američke mete Irana. To je onda privuklo te dvije zemlje i Ujedinjene Arapske Emirate, ključnog saudijskog saveznika, bliže ka neameričkom trgovinskom sistemu koji uspostavlja BRIKS – kojeg čine Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika.
Poređenja
BRIKS se često poredi i sa G7. Ipak, iako se na neki način poređenje može opravdati, ove dvije grupe su fundamentalno različite po svojim ambicijama, strukturi i evoluciji. G7 je politički, ekonomski i ideološki homogen, dok je BRIKS bogat različitošću po svim tačkama. G7 u suštini predvode SAD, a ostale, bivše velike sile, nesumnjivo prihvataju to vođstvo, dok u BRIKS-u ekonomska težina Kine ne znači hegemoniju Pekinga.
G7 je globalistički u smislu da nastoji da projektuje svoje modele i moral na ostatak svijeta, a zemlje suprotstavljenog bloka su u potpunosti fokusirane na svoj nacionalni suverenitet. Istovremeno, G7 je očigledno isključiv, sa Zapadom koji je jasno iznad ostalih, dok je BRIKS upravo suprotno – obuhvata raznolikost različitih civilizacija i kultura.
Uloga G7 je da sačuva i stari poredak u kojem dominira Zapad, a ambicija članica nešto mlađeg suparnika – da izgrade elemente novog, raznovrsnijeg i uravnoteženijeg svjetskog poretka, prije svega među sobom, a zatim da dalje utiču na evoluciju svjetskog sistema.
Kako ocjenjuju analitičari, a što se i pokazalo do sada u praksi, ciljevi Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južnoafričke Republike su razvoj, ne dominacija. To će biti teško sprovesti, ali zemlje članice ovog sve moćnijeg saveza počele su slaganje komplikovane slagalice koja bi, ukoliko se pravilno složi, mogla biti temelj sigurno nekog novog i pravednijeg svijeta, koji bi bio sušta suprotnost današnjem koji se opisuje kao radikalni neoliberalizam.
BRIKS je već prije nekoliko godina pretekao G7 po učešću u globalnom BDP-u, te ova grupacija čini više od jedne trećine svjetske ekonomske aktivnosti, a priključivanje novih članica, odnosno geopolitički zemljotres koji se desio na trodnevnom samitu ovog saveza, sa epicentrom u Johanesburgu, priključenjem Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Irana, Etiopije, Egipta i Argentine ovoj organizaciji, predstavlja svojevrsnu revoluciju poslije koje globalni međunarodni odnosi više nikada neće biti isti. Ovaj čin dodatno dobija na težini ako se zna da sve članice BRIKS-a, što sadašnje, što buduće, imaju duboka, živa sjećanja na štetu koju su njihove države pretrpjele tokom nekih ranijih vijekova, zapadne vladavine nad njihovim zemljama. Stoga se može slobodno izvući zaključak da je neformalni tvorac BRIKS-a, u stvari, Zapad.
Krupni koraci
Samit zemalja BRIKS-a, koji je održan u Johanesburgu, otkrio je da će zemlje članice, uz pomoć novih članica, koje su dobile ekskluzivne pozivnice, a to su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Iran, Etiopija, Egipat i Argentina, nastaviti ono što su već započele – da stanu u kraj sebičnoj dominaciji Zapada u globalnoj politici, ekonomiji i finansijama.
Jedan od procesa je i dedolarizacija, odnosno iznalaženje novih finansijskih instrumenata za smanjenje zavisnosti nezapadnih ekonomija od dolara, američkog moćnog oružja koje je korišćeno u hibridnom ratu protiv ostatka svijeta.
Iako se govorilo o uvođenju nove zajedničke rezervne valute na samitu u Johanesburgu, kako bi se razbio monopol dolara u svjetskim finansijama, to je za sada ostavljeno po strani. Shvaćeno je da bi praktičniji način bio poboljšanje trenutno rastuće prakse korišćenja nacionalnih valuta u trgovini između zemalja BRIKS-a. Juan i rublja čine više od polovine kinesko-ruskog komercijalnog prometa. Rusija prihvata rupije za naftu koju isporučuje Indiji, Brazil trguje juanima sa Kinom…
Druga veoma značajna stvar, pored samog proširenja i primanja u savez novih članica, jeste osnaživanje Nove razvojne banke (NRB), čija je šefica Dilma Rusef istakla da je krajnji cilj da ona postane alternativa Međunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci jer ima podršku mnogo moćnih ekonomija, moćnijih od G7. Primjera radi, trgovina među članicama BRIKS-a porasla je u proteklih pet godina na 422 milijarde dolara, a BRIKS banka je bila kanal za takve transakcije. Sa ulaskom novih članova težina ove banke će biti još veća.
Novi članovi
Treća veoma značajna stvar jeste da su u ovaj savez pozvani i Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Iran, Etiopija, Egipat i Argentina. Radi se o državama rastuće ekonomske i političke moći, koje imaju značajne faktore globalne energetske bezbjednosti, sa velikim međunarodnim uticajem i koje se bore za ravnopravnost u svijetu, poput, recimo, Egipta i Argentine.
Pojedini ekonomisti su već izračunali da će ukupan društveni proizvod BRIKS-a u globalnom BDP-u sada biti 37 odsto. Zemlje koje su predložene za članstvo su mnogoljudne, i tu su Etiopija sa više od 110 miliona stanovnika, Egipat sa više od 120 i Iran sa više od 85 miliona građana, a i bez njih ovaj savez već pokriva 40 odsto svjetskog stanovništva. Sve nove članice aktivne su i u procesu dedolarizacije i nisu uvodile sankcije Rusiji te igraju aktivnu ulogu u okviru kineskog Pojasa i puta.
On što je još značajno jeste da ove zemlje imaju pretežno mlado stanovništvo, što sve zajedno otvara novi potencijal kako za ekonomiju, tako i za tehnološki razvoj. Radi se o zemljama koje će predstavljati ključne regionalne polove u budućem svjetskom poretku.
Za neke je iznenađenje Etiopija, ali radi se o strateški veoma važnoj zemlji na Rogu Afrike koja će biti ključna za trgovinu ne samo u Africi nego i širem Indijskom okeanu. Ona je važna jer je i učesnik afričke transportne infrastrukture zahvaljujući pruzi Džibuti – Adis Abeba koja je izgrađena u okviru Pojasa i puta i koja daje stratešku dubinu kineskom ekonomskom prodoru u Africi.
Sve ovo se dešava u trenutku kada Zapad kroz razne samite za “demokratiju” i koncepte poput “svjetskog poretka zasnovanog na zapadnim pravilima” pokušava da svijet podijeli na podobne i nepodobne. Odgovor iz Johanesburga, sa samita BRIKS-a, nedvosmislen je i jasan, i ukazuje da zapadne zemlje sve više tonu u sopstveni živi pijesak koji su spremile za druge.
Deklaracija
Na samitu u Johanesburgu zemlje članice BRIKS-a usvojile su i deklaraciju u kojoj je istaknuto kako je neophodna sveobuhvatna reforma UN, uključujući Savjet bezbjednosti, kako bi one postale više demokratske, reprezentativnije, efikasnije i djelotvornije. Navedeno je i da ove zemlje podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet Sirije, ali je i upućen poziv da se podrže direktni pregovori koji vode ka održivom rješenju problema između Palestine i Izraela. Istaknuta je i zabrinutost zbog situacije u Sahelu, a posebno u Nigeru. U deklaraciji je potvrđena i potreba da se iransko nuklearno pitanje riješi mirnim i diplomatskim sredstvima. Na kraju je navedeno i da su zemlje BRIKS-a za mirno rješavanje sukoba u Ukrajini kroz dijalog i diplomatiju, uključujući inicijativu afričkih zemalja.
Izvor: Glas Srpske
