U posljednjih nekoliko godina, uranjanje tijela u ledenu vodu postalo je popularna praksa među sportistima, influenserima i stručnjacima alternativne medicine.
Svi oni hvale ovu tehniku kao način za poboljšanje cirkulacije, ubrzavanje oporavka nakon fizičkog napora, poboljšanje imuniteta, pa čak i ublažavanje stresa.
Internet je prepun opisa različitih metoda koje uključuju kratkotrajne hladne tuševe, ledene kupke i čak rituale poput “kada sa ledom”. Ove tehnike su postale trend, a mnogi ljudi širom svijeta se odlučuju za ovakve tretmane, vjerujući u njihove zdravstvene koristi.
Uprkos entuzijazmu koji prati ovakve trendove, međutim, naučna istraživanja nisu baš tako jednostavna i nedvosmislena.
Iako postoje dokazi da izlaganje hladnoći može da bude korisno u određenim okolnostima, postoji i značajan broj upozorenja koja se često ignorišu.
Prekomjerno i često uranjanje u ledenu vodu, na primjer, može dovesti do problema sa zdravljem, kao što su upala bešike i mokraćnih puteva ili infekcije disajnih puteva.
U nekim slučajevima, ekstremna hladnoća može da izazove nagli pad tjelesne temperature i smanjenje funkcionalnosti tijela, što može biti opasno za osobe sa određenim zdravstvenim stanjima.
Upravo zbog tih potencijalnih rizika, stručnjaci upozoravaju da se ovakve metode primjenjuju sa oprezom, uz prethodnu konsultaciju sa ljekarom.
Korišćenje ledene vode u terapeutske svrhe nije nova praksa. Još u drevnom Egiptu, Edvin-Smitov papir (oko 3.500. p.n.e.) pominje hladne obloge za umirenje iritacije kože.
U 18. vijeku, škotski ljekar Vilijam Kalen je koristio potapanje u hladnu vodu za liječenje različitih tegoba.
Legenda kaže i da se knez Petar Karađorđević, kasnije kralj Petar Prvi Karađorđević, tokom boravka u Rumuniji, liječio od tuberkuloze kupanjem u ledenom Dunavu.
Dok je bio u egzilu u drugoj polovini 19. vijeka, mladi Petar je obolio od tuberkuloze i vjerovao je da mu kupanje u hladnoj vodi može pomoći u jačanju organizma. Ova praksa mu je, prema nekim izvorima, poboljšala zdravlje, pa je uspio da prevaziđe bolest.
Kasnije, u drugoj polovini 20. vijeka, sportisti su počeli da koriste ledene kupke za brži oporavak i bolje performanse, a danas su one dio popularnih velnes rutina, naročito među influenserima i poznatim ličnostima.
Nedavna studija Univerziteta Južne Australije, objavljena u časopisu PLOS ONE, analizirala je podatke iz 11 istraživanja sa ukupno 3.177 učesnika.
Rezultati pokazuju da su efekti ledenih kupki vremenski ograničeni i ne tako jednostavni kao što se često tvrdi.
Medicinska tumačenja
Naučna istraživanja pokazuju da efekti nisu toliko čudesni kako se često tvrdi, a neki mitovi su jasno razbijeni.
Upala: Umjesto da smanji upalu, izlaganje hladnoj vodi je zapravo povećava odmah nakon potapanja.
Stres: Olakšanje od stresa dolazi tek 12 sati nakon kupke, što znači da skok u ledenu vodu nije instant rješenje za smirenje.
Imunitet: Redovno tuširanje hladnom vodom može da smanji broj dana bolovanja za 29 odsto, ali ne utiče na trajanje bolesti kada se osoba ipak razboli.
Spavanje i blagostanje: Poboljšanja u kvalitetu sna i opštem blagostanju primijećena su kratkoročno, ali su uglavnom nestajala poslije 90 dana od izlaganja tijela hladnoj vodi.
Dugoročni efekti: Dok odmah nakon ledene kupke ne dolazi do poboljšanja imunološke funkcije, dugoročna praksa može imati pozitivne efekte, prenosi
