21. Jula 2024.

Da li je Šmit vratio BiH u devedesete?

Kancelarija visokog predstavnika (OHR), otkako je uspostavljena 1995. godine, nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, potrošila je najmanje 140 miliona evra, od čega je dobar dio tog novca otišao na plate visokih predstavnika, čiji je zadatak trebalo da bude dosljedno sprovođenje onog što je zapisano u ovom mirovnom dokumentu.

Za prošlu i ovu godinu, u vrijeme nelegalnog mandata Kristijana Šmita, budžet OHR-a iznosio je po 5,85 miliona evra, otprilike isto kao i u vrijeme vladavine Valentina Incka. Polovinu obezbjeđuje Evropska unija, koja je prije par godina predlagala da se smanji finansiranje, jer je smatrano da bi ovu kancelariju trebalo zatvoriti. Slično mišljenje tada je imala i Međunarodna krizna grupa poručujući da je OHR nadživio svrhu svog postojanja. Ova tema ponovo je aktuelizovana nakon što je BiH krajem prošle godine dobila kandidatski status za ulazak u EU. Međutim, Šmit i njegovi mentori su tada istakli da još uvijek ima mnogo nezavršenog posla u BiH. Šmit je čak zatražio povećanje budžeta, upozoravajući da bi se BiH mogla raspasti bez OHR, pri tome otvoreno se hvaleći neograničenom moći s kojom navodno raspolaže.

Keširanje

Svi dosadašnji visoki predstavnici debelo su naplatili svoj angažman u BiH. Šveđanin Karl Bilt je za 18 mjeseci zaradio 450.000 evra, a približno isti iznos inkasirali su i Kristijan Švarc-Šiling i Miroslav Lajčak. Španac Karlos Vestendorp, koji je dužnost visokog predstavnika obavljao od juna 1997. do jula 1999. godine, zaradio je ukupno 625.000 evra, a Volfgang Petrič je za 32 mjeseca inkasirao 800.000 evra. Najviše je inkasirao Pedi Ešdaun – ukupno 1.100.000 evra.

Nije poznato koliko je novca zaradio Austrijanac Valentin Incko, koji je rekorder po stažu u BiH – 12 godina i pet mjeseci. Pri kraju svog mandata on je odlučio da sreže svoju platu za četiri petine, navodeći kako ona nakon toga iznosi 5.000 evra. To znači da je Incko u nekom prethodnom periodu imao mjesečna primanja oko 25.000 evra. Prevedeno u riječ brojki – on je za 77 mjeseci – zaradio između 1,7 i 1,9 miliona evra, bez drugih beneficija. Radi se inače o novcu koji se ne oporezuje. Incko će inače ostati upamćen po tome što je neposredno prije odlaska sa mjesta visokog predstavnika, nezakonito donio cenzorski dekret kojim se kriminalizuje izražavanje određenih mišljenja o ratu u BiH.

Motivacija

Visoki predstavnici nikada javno nisu željeli otvoreno i transparentno da govore o visini plate, baš kao ni danas Šmit, koji nelegalno sjedi u fotelji visokog predstavnika već tri godine. Nedavno je predsjednik Srpske Milorad Dodik istakao da Šmitova plata iznosi 24.000 evra, te da ona ide i do 40.000, kada se uračunaju i putni troškovi te životno osiguranje. Šmit je ovakve spekulacije nazvao netačnim, poručujući da je njegova plata ipak nešto manja. Koliko? Nije otkrio.

Ako je to “nešto” – par hiljada, to znači da on svoj nelegalni boravak naplaćuje opet debelo. Kada se sve stavi na papir i podvuče crta – Šmit je do sada najvjerovatnije inkasirao minimalno oko milion evra, odnosno 300.000 evra godišnje, a što je za gotovo 20 odsto više od primanja koja trenutno ima njemački kancelar Olaf Šolc. Službena Šolcova bruto plata iznosi 20.179 evra. Preračunato na godinu, to odgovara osnovnoj plati od oko 242.000 evra. Primjera radi mjesečna primanja njemačkih ministara trenutno iznose oko 16.000 evra. Ako bi uzeli u obzir i razne druge novčane benefite koje ima, Šmit je do sada mogao zaraditi i do 1,4 miliona evra.

Političko nasilje

Ako je plata nešto čime se vrednuje nečiji rad i naravno nagrađuje, ostaje pitanje čime su to svi prethodni visoki predstavnici zaslužili toliki novac, prvo Ešdaun, onda i Incko i Šmit, koga Republika Srpska ne priznaje. Prema ocjenama analitičara i stručnjaka za međunarodno pravo, Šmit je bio glavni destabilizujući faktor i kreator gotovo svih kriza u BiH. Stavio se ulogu zakonodavca, ali i tumača duha, a ne slova Dejtona, a što se uostalom može vidjeti iza njegovih nastojanja da entitetsku imovinu proglasi državnom, a što bi obesmislilo svako dalje postojanje Republike Srpske.

Analizirajući tri godine nelegalnog rada Kristijana Šmita, ekspert za međunarodno pravo Srđan Perišić kaže da je ono proteklo u prije svega otvorenom političku nasilju i maltretiranju, koje je imalo za cilj rušenje Republike Srpske.

– Njemačka ga je instalisala na to mjesto, sa jasnim direktivama i zadacima. I on će ostati u BiH, dok ne završi posao, institucionalno ne uguši Republiku Srpsku. Treba očekivati da nastavi sa pravnim i ustavnim nasiljem, pogotovo nakon oktobarskih izbora. U tim njegovim namjerama pomoći će mu i Ustavni sud, ali i Sud BiH. I ovo uspostavljeno trojstvo, uz pomoć NATO saveza, neće odustati od namjere da se Dejtonski mirovni sporazum obesmisli. Mislim da nas čeka vruća i turbulentna jesen. Mislim da će Šmit sačekati ishod sudskog procesa protiv predsjednika Srpske. Vjerujem da očekuje da Sud BiH izbaci Dodika iz političkog života, kako bi krenuo sa svojom antisrpskom kampanjom. Neće žuriti. On i do sada nije letio grlom u jagode, već je tempirao odluke. Pitanje imovine je sigurno sljedeće. I pri tome će tražiti “malu pomoć” Ustavnog suda BiH – istakao je Perišić za “Glas Srpske”.

Pik na resurse

Slično mišljenje ima i profesor Pravnog fakulteta u Banjaluci Vitomir Popović, poručujući da je Šmit svojim trogodišnjim nelegalnim i nasilnim djelovanjem vratio BiH ponovo na početak – odnosno u devedesete.

– To je jasno kao dan. Tamo gdje je stao Incko, on je samo nastavio, konfrotirajući odnose unutar BiH. Tokom ove tri godine on je unazadio sve demokratske procese. I za sve to je, ironije li, nagrađen enormnom platom od 50.000 maraka i diplomatskim povlasticama na koje nema pravo. Najčudnije u ovoj priči, ali i najtragičnije, jeste to da ga podržavaju Bošnjaci, koji se kunu u suverenitet BiH, a pri tome mu dozvoljavaju da od države pravi protektorat – kaže Popović, dodajući da ni u narednom periodu ništa dobrog ne može očekivati od Šmita, koji će nastaviti da parazitira u BiH, ugrožavajući njen dalji opstanak, odnosno ispunjavajući želje i direktive američkog ambasadora.

Prema riječima Popovića, sve se vrti oko imovine – stvaranja uslova da zapadne kompanije što lakše dođu do vrijednih prirodnih resursa.

– Tu prije svega mislim na rudna bogatstva. Srpska je primjera radi bogata i litijumom, ali nikako ne bi trebalo zaboraviti pomenuti i vodu, s kojom obilujemo. Naravno tu su i šume, ali i energetski potencijali. Ako bi se vlasništvo nad imovinom diglo na državni nivo, vjerujem da bi ona vrlo brzo došla u ruke velikih zapadnih kompanija. Bošnjaci, nažalost, pristaju na tu igru da budu kmetovi. Spremni su žrtvovati sva prirodna bogatstva zarad stvaranja nekakve unitarne BiH, a Šmit je tu, poput feudalnog izaslanika da ubrza te procese – poručio je Popović.

Dva aršina

Direktor Memorijalnog centra u Potočarima Emir Suljagić, koji je nedavno ustalasao javnost u Republici Srpskoj oštrim izjavama na račun delegacije Evropske unije u BiH zbog polaganja vijenaca u Bratuncu nevino nastradalim civilima u proteklom ratu, poručio je i kako je Dejton porobio Bošnjake te da bi objeručke trebalo prihvatiti njegovo rušenje. Interesantno, Šmit, kao i u nebrojeno puta ranije, nije reagovao na ovakve poruke i pozive Suljagića, ali i ministra odbrane Zukana Heleza, koji pozivaju na rušenje Dejtona, ali i na neki novi rat.

Izvor: Glas Srpske

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najviše glasova
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare