Diskusije o kraćoj radnoj nedjelji, koje se već testiraju u nekim dijelovima Evrope, nailaze na snažan otpor u Bugarskoj, a ideji o skraćivanju radne nedjelje na četiri dana snažno se protive organizacije poslodavaca, javlja danas agencija BTA.
Debata je pokrenuta nakon što je Grčka predstavila nacrt zakona koji bi roditeljima omogućio da rade četiri dana, ali sa produženim smjenama od deset sati umjesto standardnih osam.
Bugarski zakon propisuje radnu nedjelju od pet dana i 40 radnih sati, a zajedno sa Grčkom, Bugarska bilježi najduže stvarno radno vrijeme u Evropskoj uniji, dok je na dnu liste po udjelu zaposlenih koji rade prekovremeno, p0renosi Tanjug.
Istovremeno, produktivnost rada u Bugarskoj je najniža u Evropskoj uniji, i iznosi samo 56,8 odsto od prosjeka u EU.
Zamjenica predsjednice Bugarske industrijske komore (BIK) Marija Minčeva navodi da ta zemlja nije spremna za četvorodnevni model radne nedjelje, zbog smanjenja radne snage i starenja stanovništva, ali i zato što, prema njenim riječima, Bugarskoj nedostaju neophodni nivoi automatizacije i digitalizacije koji bi omogućili zaposlenima da rade manje sati, bez smanjenja proizvodnje.
Sličan stav izrazio je i Kiril Bošev, zamjenik predsjednika Udruženja industrijskog kapitala (AIKB), koji je kazao da bi smanjenje radne nedjelje uz nepromijenjeno radno vrijeme odmah smanjilo produktivnost za 20 odsto, što je gubitak koji poslodavci ne mogu da priušte.
Bošev je takođe odbacio grčki prijedlog o četiri dana rada sa smjenama od deset sati, rekavši da “ljudi nisu roboti”, i da bi zaposleni bili previše iscrpljeni da bi efikasno obavljali svoje dužnosti u kasnijim satima tako dugih dana.
Potpredsjednik Konfederacije bugarskih sindikata i poslodavaca Todor Kapitanov je rekao da postoje izolovani primjeri kompanija koje testiraju model kraće radne nedjelje, i da takvi eksperimenti obično održavaju plate nepromijenjenim.
Kapitanov je naveo da se bugarske kompanije već bore sa nedostatkom radne snage, i da često zahtijevaju od zaposlenih da obavljaju više uloga, što čini preduzeća nevoljnim da skrate radne dane.
On je istakao da prepreke nisu prvenstveno pravne, jer Zakon o radu već dozvoljava fleksibilne aranžmane, već tržišne, jer poslodavci nisu sigurni kako da nadoknade izgubljene sate na ograničenom tržištu rada.
Foto: Tanjug/AP/Ilustracija
Izvor: Nezavisne
