Učitelju Borisu Petroviću iz Osnovne škole “Milan Rakić” u Karanovcu uručena je nagrada “Isaija Mitrović” za najboljeg učitelja banjalučke regije za 2026. godinu, kao priznanje za njegov rad u kojem podstiče kreativnost i povezivanje znanja kod učenika.
Za “Glas Srpske” kazao je da priznanje predstavlja veliku čast i potvrdu da se svakodnevni, tihi rad vidi i cijeni.
– Posebno mi je drago što nagrada dolazi od Društva učitelja Republike Srpske, od ljudi koji dobro poznaju odgovornost i ljepotu poziva. U njoj prepoznajem i trud mojih učenika, podršku njihovih roditelja, kolega i škole, kao i povjerenje Stručnog aktiva razredne nastave – naveo je on.
Smatra da dobar učitelj danas mora poznavati struku, ali i pažljivo čitati potrebe djeteta.
– Učiteljskom pozivu privukla me mogućnost da svakodnevno pratim kako dijete raste, osamostaljuje se i otkriva sopstvene sposobnosti. Učitelj je uz dijete dok ono uči da postavi pitanje, sarađuje, prihvati grešku, riješi sukob i preuzme odgovornost. Ta cjelovitost posla za mene je i najveći izazov i najveća privilegija. Potrebni su mu empatija, strpljenje, dosljednost i spremnost da stalno uči. Dijete najbolje napreduje kada se osjeća sigurno, prihvaćeno i poštovano, ali i kada zna da postoje jasne granice i očekivanja – kazao je Petrović.
Nastoji da nastava bude aktivna i povezana sa stvarnim životom, polazeći od pojava iz prirode i predmeta i problema koji djeca mogu da istraže.
– Koristimo oglede, modele, rad u paru i grupi, istraživačke zadatke, dramatizaciju, likovno izražavanje, čitanje i razgovor. Dio nastave realizujemo i izvan učionice, jer dvorište ili park mogu postati odlična laboratorija – pojasnio je on.
Najviše uče kada sami dođu do odgovora
Navodi da pažnju djece najlakše zadržava kada znaju zašto nešto uče i kada u tom procesu imaju aktivnu ulogu.
– Čas često započinjem neobičnim predmetom, kratkim ogledom, fotografijom, pitanjem bez odmah ponuđenog odgovora ili situacijom iz njihovog života. Kada dijete može da pretpostavi, isproba, pogriješi, razgovara i dođe do zaključka, radoznalost se prirodno budi. Važno je i da zadaci imaju odgovarajuću mjeru izazova. Djeca postepeno uče da istraju i kada zadatak traži vrijeme i napor. Osjećaj da se njihova pitanja ozbiljno shvataju često su snažan motivator – istakao je Petrović.
Pojasnio je da pad motivacije može biti posljedica nerazumijevanja gradiva, straha od greške, poređenja sa drugima, porodične situacije, umora ili osjećaja da dijete ne pripada grupi.
– Najprije pokušavam da utvrdim šta se krije iza promjene. Zato razgovor vodim mirno i nasamo, bez etiketiranja i žurbe da ponudim rješenje. Ako je potrebno, uključujem roditelje i stručnu službu škole. Najvažnije je da učenik osjeti da ga nismo sveli na ocjenu i da njegova trenutna teškoća nije konačna slika njegovih mogućnosti – rekao je učitelj.
Kako kaže, pametni telefoni i društvene mreže mogu biti koristan izvor informacija i sredstvo za stvaranje, ali bez mjere lako rasipaju pažnju.
– Kratki sadržaji navikavaju dijete na brzu smjenu podražaja pa mu je teže da duže čita, sluša sagovornika ili istraje u složenijem zadatku. Djeci je potrebna digitalna pismenost, da provjere izvor, prepoznaju neprimjeren sadržaj, zaštite privatnost i komuniciraju odgovorno. U nastavi tehnologiju koristim namjenski i vremenski ograničeno, kada ona stvarno doprinosi zadatku – objasnio je on.
Zašto je važno povezivanje predmeta
Prema njegovom iskustvu povezivanje predmeta je veoma važno, jer djeca svijet ne doživljavaju podijeljen na nastavne oblasti.
– Kada posmatramo biljku, istovremeno koristimo jezik da je opišemo, matematiku da mjerimo i poredimo, prirodu i društvo da razumijemo uslove rasta, likovnu kulturu da uočimo oblik i boju, a digitalne alate da dokumentujemo proces. Takvo učenje ima jasniji smisao i duže se pamti. Cilj je da učenik prepozna gdje mu znanje koristi – kazao je on.
Petrović navodi da učitelj u okviru nastavnog programa ima prostor da bira metode, materijale i organizaciju rada.
– Dobro pitanje, predmet iz prirode, jednostavan ogled ili promišljeno organizovan grupni rad često su dovoljni da čas dobije drugačiju dinamiku. Najveće prepreke su nedostatak vremena za pripremu, administrativne obaveze, brojnost odjeljenja, nejednaki materijalni uslovi i pritisak da se sadržaji obrade brzinom koja ne odgovara svakom djetetu – naveo je on.
Djeca uče i učitelje
Učitelji danas istovremeno odgovaraju na veoma različite obrazovne, razvojne i emocionalne potrebe učenika.
– U istom odjeljenju mogu biti djeca kojoj je potreban dodatni izazov ili koja imaju poteškoće u učenju ili komunikaciji, kao i djeca koja nose brige iz porodičnog okruženja. Potrebni su bolji uslovi za rad i savremeni materijali. Jedno od važnih pitanja je i očuvanje dostojanstva i ugleda prosvjetnih radnika. Zato je značajna inicijativa osam strukovnih udruženja iz RS za izmjenu Krivičnog zakonika da bi prosvjetni radnici bili prepoznati kao lica koja obavljaju poslove od javnog značaja i dobili snažniju pravnu zaštitu – kazao je Petrović.
Ističe da su ga učenici naučili da dobar plan časa mora imati prostor za njihovo pitanje.
– Naučili su me i da pažljivije slušam, jer iza kratkog odgovora, nemira ili povlačenja često stoji potreba koju dijete još ne umije da izrazi. Od njih sam naučio i da kažem: “Ne znam, hajde da istražimo” – rekao je Petrović.
Kazao je da bi volio da djeca iz njegove učionice ponesu osjećaj da vrijede i da se njihov glas čuje.
– Želim da znaju da greška nije razlog za stid, nego informacija koja nam pokazuje šta još treba da naučimo. Važno mi je da razviju radoznalost, istrajnost i hrabrost da postave pitanje. Volio bih i da pamte da je škola bila mjesto u kojem su se osjećali sigurno da pokušaju – istakao je on.
Poruka mladim kolegama
Mladim kolegama bi poručio da ne pokušavaju odmah da budu savršeni.
– Pronađite sopstveni učiteljski glas, sačuvajte radoznalost i ne zaboravite da tražite podršku kada vam je potrebna. Ovaj poziv traži mnogo, ali pruža rijetku priliku da iz dana u dan vidite kako nečije znanje, samopouzdanje i čovječnost rastu – zaključio je Petrović.
Inovacijama u nastavi do značajnih priznanja
Boris Petrović je tokom dosadašnjeg rada dobio više značajnih priznanja.
– Posebno izdvajam prvu nagradu na konkursu za najbolju pedagošku inovaciju u razrednoj nastavi “Dimitrije – Mita Čipčić” u Novom Sadu. Dobitnik sam i priznanja najinovativniji nastavnik u Bosni i Hercegovini u kategoriji učitelja razredne nastave za 2025. godinu, kao i trećeg mjesta na konkursu “Aplauz za nastavnika” Republičkog pedagoškog zavoda Republike Srpske 2026. godine. Važna su mi i književna priznanja za kratku priču i prozu, jer pisanje i nastavu doživljavam kao bliske oblasti – naglasio je on.
Knjiga “Zavičajni muk”
Knjiga “Zavičajni muk” nastala je iz ljubavi prema zavičaju, krajiškom selu, ljudima, običajima i vrijednostima koje su oblikovale generacije.
– Riječ je o mojoj prvoj knjizi, zbirci pripovjedaka u kojoj sam nastojao da kroz sudbine običnih ljudi prikažem radosti, tuge, ali i snagu. Knjiga je posvećena mom ocu, zbog čega za mene ima i posebnu emotivnu vrijednost. Osnovna poruka koju sam želio prenijeti jeste da ne smijemo zaboraviti ljude i vrijednosti koji su nas oblikovali – naveo je Boris Petrović.
