Sibirski limun, kojeg sve više ima u gradiškom kraju, izdržava izuzetno niske temperature, čak do -30 stepeni, i dostiže visinu od 2 do 2,5 metra.
Ova biljka vodi porijeklo iz centralne Kine i Koreje, a već vijekovima se kultiviše u Japanu.
Naziv sibirski limun nije dobio po svom porijeklu, već po činjenici da je veoma otporan na niske temperature.
Ova biljka dolazi s dalekog istoka, ali će se savršeno uklopiti i u vrt u našim krajevima.
Prve cvjetove daje u trećoj godini, postižući puni rod poslije šeste godine. Plodovi sibirskog limuna dospijevaju u jesen, sitniji su od običnog limuna, okruglasti i prekriveni dlačicama.
Imaju okus gorko-kisele kombinacije. Ova vrsta limuna ne zahtijeva posebne mjere njege, već je dovoljno saditi je u plodnu zemlju i redovno zalijevati, posebno tokom jakih suša.
Kao i svi citrusi, i ovaj plod ima veliku količinu vitamina C. Brojna istraživanja pokazuju da ima veoma pozitivne efekte na zdravlje ljudi i da liječi mnoge bolesti. Koristi se i u narodnoj medicini. Može se razmnožavati iz sjemena, ali i sadnicama koje izbiju u proljeće.
Riječ o vrlo interesantnoj biljci, koja se lako može uzgajati i kod nas. Sitni plodovi, koje mnogi smatraju bombicama vitamina, idealni su za proizvodnju ukusnih džemova, sirupa ili osvježavajućih napitaka, ali i odlične rakije.
