Novom presudom, koja je uslijedila nakon što su se i tužilac i optuženi ranije žalili na presudu Županijskog suda u Splitu, Duić je dobio deset umjesto ranijih osam, odnosno šest godina zatvora, a Bungur je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od osam godina.
Sud je istovremeno odbio žalbu Tomislava Duića koji je negirao da je bio upravnik “Lore”, a zauzet je i stav da su neosnovani navodi oba optužena da su počinjene znatne povrede odredaba kaznenog postupka na koje su se žalili.
Sud im je kao olakšavajuće okolnosti uzeo u obzir činjenicu što su učesnici Domovinskog rata, da su obojica za svoje zasluge bili odlikovani, da su slabijeg zdravlja i složenih porodičnih prilika, te što su iskazali žaljenje “ako je netko stradao u Lori”.
To “žaljenje”, koje su u Udruženju logoraša regije Trebinje i sami pročitali u presudi Viskog kaznenog suda iz Zagreba koja im je stigla poštom prije dva dana, bivši logoraši Lore smatraju vrhuncem licemjerja.
– Kompletan slučaj ‘Lora’ je, u stvari, licjemjeran, jer svi znaju da su tamo mučeni i ubijani ljudi, a nekima se nikada nisu pronašli ni zemni ostaci, ali je dobro to što je ipak hrvatsko pravosuđe prihvatilo, priznalo i presudilo o tome da se ipak dogodio zločin velikih razmjera, o čemu je svjedočio veliki broj svjedoka, bivših zatočenika koji su sve dokazali i sud je prihvatio te činjenice koje će biti žive dok god bude živih svjedoka koji će o tome pričati gdje god budemo mogli – kaže Vukan Kovač, predsjednik Udruženja logoraša regije Trebinje napominjući da se poimenično zna 18 do 19 ljudi samo iz hercegovačko–crnogorskog kraja koji su tamo stradali, dok je ukupan broj sa kojim raspolažu oko 70 ljudi.
Dodajući da je apsurdno da se desetine ljudi ubijaju u nekim kazamatima, pod nečijom komandom, a da se sada to negira, a naročito komandna odgovornost, Kovač ističe da se ne može prihvatiti ničije žaljenje i neprihvatanje odgovornosti.
– Ako ovo bude i konačna presuda, mi dalje ne možemo uraditi ništa, jer je to vjerovatno kraj suđenja i za upravnika Duića, ali i ostale stražare, od kojih su neki ranije pravosnažno osuđeni, iako ostaje žal na nepravdu, ako ni zbog čega drugog, ono zbog činjenice da je, osim sedmorice osuđenih, bilo još njih koji su se zvjerski iživljavali na nama – dodaje on.
Ipak je članovima Udruženja logoraša donekle laknulo, jer su dokazali da se u “Lori” dogodio zločin velikih razmjera, ali ne odustaju ni od daljeg gonjenja, s obzirom da se presude odnose samo na jedan manji vremenski period, a sudskim gonjenjem nisu obuhvaćeni ni mnogi nekažnjeni krivci čiji zločini, kako je njihovim žrtvama rečeno, zastarijevaju njihovi zločini, iako po međunarodnom pravu ratni zločin nikada ne zastarijeva.
RTRS.
