Petar Radaković ostao je jedno od najvećih imena riječkog, hrvatskog i jugoslovenskog fudbala, čovjek čiji je gol protiv Zapadne Njemačke na Svjetskom prvenstvu 1962. godine ušao u istoriju.
Ipak, njegova životna priča bila je jednako velika koliko i tragična.
Legenda Rijeke umrla je iznenada u 29. godini, usred treninga ispod stijena Kantride, nakon borbe sa ozbiljnim srčanim problemima koje nije želio da prihvati kao kraj karijere.
Gol sa zavojima na glavi koji je obišao svijet
Radaković je ostao upamćen po antologijskom pogotku protiv Zapadne Njemačke u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Čileu 1962. godine, podsjeća Dnevno.
Jugoslavija je tada izborila plasman u polufinale zahvaljujući njegovom golu u 85. minutu.
Posebno fascinira činjenica da je samo nekoliko minuta ranije teško povrijedio glavu, ali nije želio da izađe iz igre. Sa višestruko obmotanom glavom zavojima i flasterima ostao je na terenu i postigao jedan od najvažnijih golova u istoriji jugoslovenskog fudbala.
Čileanski mediji tada su pisali da je „gol postigao kao teški ranjenik“.
Josip Skoblar nikada nije zaboravio taj trenutak
Legendarni Josip Skoblar kasnije se prisjećao kako je izgledala akcija koja je šokirala Nijemce.
„Lopta je išla prema vrhu kaznenog prostora, spremao sam se da krenem na nju kad sam čuo Peru kako viče: ‘Pusti!’ Nikad ne puštam u takvim situacijama, ali tada jesam. Bio je to veličanstven, neodbranjiv udarac kakav se rijetko viđa“, pričao je Skoblar.
Cijelu karijeru proveo u Rijeci
Petar Radaković rođen je 1937. godine i čitavu karijeru proveo je u Rijeci.
Za prvi tim debitovao je još kao sedamnaestogodišnjak, 1954. godine protiv Lokomotive, kada je odmah postigao gol.
Igrao je na poziciji desnog krila i bio jedan od ključnih igrača generacije koja je Rijeku vratila u Prvu jugoslovensku ligu 1958. godine.
Statistika pokazuje da je za Rijeku odigrao čak 408 utakmica i postigao 68 golova, najčešće noseći dres sa brojem četiri.
Odbijao Dinamo, Hajduk, Zvezdu i Partizan
Iako su ga tokom karijere željeli najveći klubovi tadašnje Jugoslavije – Dinamo, Hajduk, Crvena zvezda i Partizan – Radaković nikada nije želio da napusti Rijeku.
Bio je simbol grada i Kantride, a navijači su ga obožavali zbog lojalnosti i načina igre.
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 19 utakmica i postigao tri gola.
Srce ga je upozoravalo godinama
Problemi sa srcem prvi put su ozbiljno primijećeni tokom turneje po Zapadnoj Njemačkoj 1963. godine.
Tokom jedne utakmice protiv Nirnberga morao je hitno da dobije pomoć ljekara i na terenu i kasnije u bolnici.
Ljekari su mu 1965. godine preporučili potpuno mirovanje, ali Radaković nije mogao bez fudbala. Poslije samo nekoliko mjeseci vratio se na teren uprkos upozorenjima.
Kobni trening na Kantridi
Posljednji nastup imao je u prijateljskoj utakmici protiv Istre 17. septembra 1966. godine.
Samo nekoliko sedmica kasnije, 1. novembra, dogodila se tragedija koja je šokirala cijelu Jugoslaviju.
Njegov saigrač Mile Tomljenović kasnije je opisao posljednje trenutke legendarnog fudbalera.
„Igrali smo ševu prije treninga. Pero je bio u sredini i odjednom je rekao da osjeća slabost i pitao ko može da ga zamijeni. Ležao je pored korner zastavice, nešto je osjetio. Odmah su ga automobilom poveli prema bolnici, ali ubrzo smo dobili vijest da je umro“, prisjećao se Tomljenović.
Rijeka nije pamtila takvu sahranu
Radaković je preminuo od srčanog udara sa samo 29 godina.
Na njegovoj sahrani okupilo se više od 15.000 ljudi, a Rijeka, kako su tada pisali mediji, nije pamtila takav ispraćaj.
Njegovo ime danas nosi čuveni omladinski turnir „Petar Radaković“, pokrenut 1969. godine, kao i omladinska škola Rijeke osnovana nekoliko godina kasnije.
