BiH se nalazi na putu da doživi jedno od najvećih neprijatnih iznenađenja u posljednjih nekoliko godina, iako to većina stanovništva još ne vidi.
Bosni i Hercegovini bi se, naime, mogla ponoviti situacija iz 2009. godine, kada su Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji ukinute vize za šengenski prostor, a građani BiH su i dalje ostali u striktnom viznom režimu.
Zemlje zapadnog Balkana nekoliko godina ranije dobile su uslove od strane EU koje treba da ispune kako bi im bile ukinute vize.
Od 144 uslova, koliko je imala BiH, gotovo ništa nije bilo ispunjeno jer su se političari iz Sarajeva, Banjaluke i Mostara beskrajno svađali u vezi s tim koja od tih mjera znači ukidanje nadležnosti ili jačanje države BiH.
Kada su ostale zemlje, nakon što su ispunile šta je od njih bilo traženo, dobile bezvizni režim, a BiH nije, u BiH je došlo do snažnog pritiska javnosti da se uslovi što prije ispune.
Usljed tog pritiska svi preostali uslovi ispunjeni su u rekordnom roku, tako da su građani BiH naredne godine takođe dobili slobodu bezviznog putovanja u EU.
Sada je situacija slična, samo što se ovog puta radi o integracijama zemalja regiona u EU. Kako tada, i sada su zemlje regiona dobile jasnu mapu puta, kao i Plan rasta koji bi trebalo da pomogne i finansijski i tehnički da se ispune uslovi.
Za razliku od BiH, ostale zemlje rade na ispunjavanju uslova, a posebno Crna Gora koja je praktično na pragu ulaska u EU. Ako se ostvare očekivanja Podgorice, ali i dijela evropskih zvaničnika, pa Crna Gora uđe u EU 2028. godine, što je realna mogućnost, BiH će se naći u situaciji kao 2009, ali s tom razlikom da će biti praktično nemoguće u kratkom roku nadoknaditi izgubljeno vrijeme.
Čak i kada bi BiH u najkraćem roku usvojila zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH i zakon o Sudu BiH u skladu s evropskim standardima, koji su uslov za početak pregovora, i čak i kada bi sutra imenovala glavnog pregovarača, to neće značiti mnogo ako ne dođe do temeljne promjene odnosa prema evropskim obavezama unutar BiH jer će nas tokom pregovora čekati hiljade sličnih, pa i težih zakonskih propisa i obaveza. Za svaku od njih trebaće maksimalan angažman svih u BiH, bez internih svađa i podjela i beskrajnih rasprava koje pojedu nekoliko godina dok se ne usvoji samo jedan zakon ili propis.
Uslovi koji su trenutno na stolu nisu teški za ispunjavanje, posebno što, prema riječima visokog evropskog diplomate s kojim smo nedavno razgovarali, Brisel pokazuje dovoljno fleksibilnosti da se BiH pomogne.
Prema njegovim riječima, kada je zakon o VSTS-u u pitanju, njegova primjena se može odgoditi da se država i institucije na vrijeme pripreme. Kada je riječ o glavnom pregovaraču, kako nam je objasnio, s obzirom na to da u BiH postoji razumijevanje da bi se glavni pregovarač imenovao na period mandata Savjeta ministara, sada bi trebalo imenovati osobu koja bi samo pripremila BiH da se sprovede skrining, što je tehnički posao. Kako nam je objašnjeno, u narednom mandatnom periodu nakon izbora 2026. bio bi imenovan novi pregovarač koji bi praktično pregovore vodio kroz klastere i poglavlja.
Ako bi BiH, kako nam je objašnjeno, do marta usvojila dva zakona i imenovala pregovarača do izbora 2026, mogla bi na proljeće biti organizovana prva međuvladina konferencija, započet skrining i sprovedene sve pripreme za pregovore. To znači da bi početkom 2027. sve bilo spremno za suštinski proces pregovaranja, s novim vlastima i mandatom od četiri godine. Na kraju tog perioda BiH bi mogla daleko odmaći na evropskom putu i mogla bi relativno brzo stići svoje susjede.
Ako do marta napretka ne bude, postoji realna opasnost da Brisel digne ruke od BiH. U tom slučaju, odnosi između Brisela i Sarajeva držali bi se u “hladnom pogonu”, gdje bi postojali formalni odnosi, ali bez suštinskih reformskih koraka.
Ako se građani BiH sjete šoka i nevjerice iz 2009, kada nam je stavljeno do znanja da nema ništa od bezviznog režima, mogu samo da pretpostave kakav šok će uslijediti kada shvate da naši susjedi ulaze u EU, a BiH ostaje na Balkanu. Razlika od 2009. biće samo u tome što smo tada mogli brzo nadoknaditi vrijeme, a ovog puta ćemo za odlazak u Budvu ili Herceg Novi morati ispunjavati evropski formular za ETIAS, a na granici s Crnom Gorom davati biometrijske podatke za ulazak u EU. To će biti poniženje za građane, ali imajući u vidu propuštene prilike neće biti nešto što realno ne bismo zaslužili.
