Mnogi su donošenje zakona o jeziku u Hrvatskoj shvatili kao borbu protiv srbizma, a posao na izradi zakona je poveren desno orjentisanoj Matici hrvatskoj i akademicima HAZU
Dok je ćirilica doslovno prognana iz Vukovara, vodeći hrvatski lingvista i jedan od tvoraca zakona o jeziku Stjepan Damjanović tvrdi da je treba uvesti u škole. Ali, novi zakon koji bi trebalo da bude usvojen, ipak je mnogo rigidniji i striktno propisuje da je u Hrvatskoj u upotrebi isključivo hrvatski jezik i latinično pismo.
Zakon o jeziku predviđa Veće za hrvatski jezik, koje će biti zaduženo da prati da li se zakon sprovodi i ko ga krši.
Takođe, daje mogućnost nacionalnim manjinama da koriste “svoj” jezik, pa su mnogi kritikovali “jezično čistunstvo”, koje Hrvatsku vodi među one zemlje koje rigidno gledaju na jezik, a po mnogima uvlače i elemente politike u jezičku problematiku.
Mnogi su shvatili donošenje zakona kao borbu protiv srbizma, a posao na izradi zakona je poveren desno orjentisanoj Matici hrvatskoj i akademicima HAZU.
Prvi nacrt zakona je predviđao i “jezičnu policiju” i stroge kazne za svakog ko prekrši i govori drugačije nego što zakon propisuje, ali se od toga odustalo. Neće biti lako ni Hrvatima, jer zakon ukida i reči na koje su svi navikli i promoviše nove, većinom nakaradne.
A šta će biti sa ćirilicom, kada, očito, sve više ima pokušaja da se “protera” iz Hrvatske, pa čak i sa grobalja, što se videlo u slučaju naredbe komunalnog preduzeća Vrsi kraj Zadra?
Direktor Zdenko Kojić napisao je famozni dopis da se “pod hitno” ukloni nadgrobna ploča na ćirilici ili će silom biti uklonjena.
“Žalosno je da smo od razbijanja ćiriličnih tabli došli do zabrane ćirilice i na grobljima”, kaže Zoran Pusić, predsednik Antifašističke lige.
I lider Srba u Hrvatskoj Milorad Pupovac, koji predvodi najveću srpsku stranku SDSS, smatra da je na primeru rata protiv ćirilice na grobljima povređen ustav i konstatuje da očito ima onih kojima ćirilica kao pismo smeta.
Na sreću, u tridesetak škola u Hrvatskoj neguje se jezik i pismo Srba i nastava se prilagođava srpskoj deci, sa udžbenicima pisanim i na ćirilici. I to je, valjda, nešto, bez obzira na to što su vremenom zamrle inicijative o vraćanju ćirilice u sve hrvatske škole, kad već ovo pismo ne može da bude na groblju.
RTbalkan.
