Za vrijeme života i fantastične igračke karijere, legendarni Dražen Petrović ostavio je dubok utisak na sve koji su ga gledali na košarkaškim parketima, a mnogi su ga pamtili i kao izuzetnog čovjeka.
Jedan od njih je i američki novinar Mike Freeman.
U svom tekstu, koji je objavio prije nekoliko godina, Freeman se prisjetio svog prijateljstva sa “Petrom”, kako su u Americi zvali košarkaškog Mozarta. Odnosilo se to na period između 1991. i 1993. godine.
„Bilo je to nekoliko sedmica prije Božića 1992. godine, kada je Dražen Petrović, bijelac iz Hrvatske, pozvao mene, američkog crnca, u svlačionicu New Jersey Netsa, nakon utakmice protiv San Antonija. Rekao mi je: ‘Hvala ti što si moj prijatelj.’ Njegovo ime bilo je Dražen Petrović, bio je bek-šuter sa gotovo mitskom pričom iza sebe“, napisao je Freeman u tekstu za USA Today.
Duboki utisak
„Bio sam novinar koji je pratio Netse i postali smo veoma prijateljski nastrojeni. Zapravo, prekršio sam jedno od profesionalnih i ličnih pravila novinarstva, koje nalaže da se zadrži određena distanca prema igračima o kojima pišeš. To je bilo nemoguće sa ‘Petrom’. Za svih decenija koliko radim ovaj posao, on je bio jedini sportista kojem sam dopustio da postanem blizak s njim“, dodao je Freeman.
Objašnjavajući zašto je Dražen imao takav uticaj na njega, Freeman je rekao: „To se dogodilo jer je bilo malo ljudi poput njega. Dražen, košarkaš, bio je Stephen Curry svoje ere. Dražen, osoba, bio je nešto puno značajnije. Ljubaznost je bila u njegovim kostima i to se nikada nije promijenilo, bez obzira na razarajući građanski rat koji je pogodio Hrvatsku. Taj rat ga je rastužio i razbjesnio, ali ga duboko nije promijenio. Nikada nije prestao viđati se sa mnom, a smijao se cijelo vrijeme. Konstantno me pitao kako mi je porodica. Znao je ime mog brata. ‘Sjedni’, govorio mi je. ‘Šta se događa?'“
Dezintegracija prijateljstva
Freeman se prisjetio i vremena provedenog u New Jersey Netsima pod vođstvom trenera Chucka Dalyja. “U tom sastavu Netsa bili su Kenny Anderson, njujorška srednjoškolska legenda koja je igrala playmakera, Maurice Cheeks i Bernard King, obojica All-Star igrači, te Derrick Coleman, prvi pik NBA drafta 1990. godine. Bila je to harizmatična svlačionica, ponekad haotična, ali san za sportskog novinara. A činjenica da je Dražen bio u stanju da se istakne u tako talentiranoj ekipi pokazuje koliko je bio talentovan”, prisjetio se Freeman.
„Petro bi izlazio iz blokova, dobio bi loptu i djelovalo je kao da je ispucao šut u milisekundi. Ako bi umjetna inteligencija napravila savršenu formu šuta, to bi bio Draženov šut. Razvalio bi današnju ligu i bio bi dobar kao Steph Curry. Ne, zapravo, bio bi bolji“, napisao je Freeman i prisjetio se riječi velikog Reggiea Millera, koji je Dražena nazvao svojim najvećim rivalom.
Rat i sukobi
Freeman se takođe prisjetio raspada bivše Jugoslavije i kako je rat uticao na odnos Dražena i Vlade Divca.
„Taj rat nije uništio samo živote – on je dezintegrirao prijateljstvo između Dražena, koji je bio Hrvat, i Vlade Divca, koji je bio Srbin. Bili su ekstremno bliski, a onda je izbio sukob. Njihovo prijateljstvo i njegov kraj bilo je jedna od tema filma ‘Once Brothers’ (‘Jednom braća’). Dražen mi je govorio o mnogim stvarima, ali o tome, ratu, smrti i Divcu… Bilo je očigledno da o tome nije želio pričati. Ali znao sam da je postojala ta duboka rana i gubitak prijateljstva ga je duboko bolio.“
Tragičan kraj
Freeman se takođe prisjetio tragičnog 7. juna 1993. godine, kada je saznao za Draženovu smrt u saobraćajnoj nesreći.
„Tog dana me nazvao Paul Silas, jedan od pomoćnih trenera Netsa, koji je plakao u telefonskoj slušalici. ‘Petro je mrtav’, govorio je. Bio sam u šoku. Nekoliko dana ranije Dražen i ja smo razgovarali telefonom, nedugo nakon što je stigao u Hrvatsku da posjeti porodicu. Kasnije su izašli detalji nesreće. Dražen je bio jedan od nekoliko putnika u automobilu koji je udario kamion na autoputu u Njemačkoj. Ispao je iz vozila i poginuo 7. juna 1993. godine“, prisjetio se Freeman.
„Iskrena radost i tuga ponekad mogu biti isprepleteni. Mrzim to što je Dražen umro, ali se nasmijem kada pomislim koliko je dobar i pristojan bio prema meni i svojim suigračima. Prema svima. Njegova igra je bila radost. Njegov život je bio radost. Dražen je bio radost“, zaključio je Freeman u emotivnom tekstu, prenosi
