Republika Srpska treba da, ukoliko Hrvatska elektroprivreda (HEP) krene u međunarodni arbitražni spor u kojem bi Rudnik i termoelektrana (RiTE) Gacko trebalo da joj isplate 100 miliona evra i zatezne kamate, uzvrati protivtužbom, smatraju dobro upućeni u ovu problematiku.
Podsjećamo, HEP traži od Gacka isplatu pomenutog iznosa na ime obeštećenja po osnovu ulaganja u izgradnju ove termoelektrane početkom 1980-ih godina.
S druge strane, stručnjaci ističu da bi Srpska u svojoj protivtužbi mogla da traži da joj Hidroelektrana (HE) Plat kod Dubrovnika, a koja je dio hidrosistema Trebišnjica, nadoknadi preuzetu i nenaplaćenu električnu energiju od 1994. godine.
Ideju o protivtužbi u eter je vratio Radovan Višković, predsjednik Vlade RS.
“Ako Hrvatska ne želi dogovor, onda će dobiti tužbu za hidroelektranu Dubrovnik, koja je znatno veća od njihove za Gacko”, kazao je Višković, odgovarajući na pitanje kako komentariše namjeru Hrvatske da tužbom dobije oko 200 miliona KM.
Premijer je tom prilikom pozvao Hrvatsku da se postigne dogovor bez tužbi.
Isto očekuje i Luka Petrović, generalni direktor “Elektroprivrede Republike Srpske”.
U razgovoru za “Nezavisne novine” Petrović je istakao da su svjesni problema sa kojim se suočava RiTE Gacko, ali i da znaju čime raspolažu u slučaju “Plat”.
Podsjećanja radi, Hidroelektrana Plat kod Dubrovnika ili HE Dubrovnik, kako je još zovu, građena je kao dio sistema tri hidroelektrane Trebinje, Trebinje 1 i Trebišnjica.
Ova hidroelektrana je zadnja na slivu rijeke Trebišnjice i nalazi se u dvije države: Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, pri čemu su brana, vještačko jezero i dio cjevovoda u BiH, dok su ostali dijelovi postrojenja u Hrvatskoj. Za potrebe rada HE koristi akumulaciju Bilećkog jezera i rijeke Trebišnjice, dok je sam zahvat vode ostvaren izgradnjom brane Gorica. Izgradnja ovog postrojenja završena je 1965. godine. Sve je regulisano tako da postoje četiri agregata, dva na brani Grančarevo i dva na Platu. Dogovorom dvije države, tada je predviđeno da 78 odsto proizvedene električne energije sa tih agregata pripada BiH, danas Srpskoj, a 22 odsto Hrvatskoj.
Međutim, problemi su, baš kao i u slučaju RiTE Gacko, počeli tokom rata.
Prvi čovjek ERS Luka Petrović navodi da je hrvatska strana tada uzela jednokratno polovinu struje koja se proizvodila u Platu, a da nisu uzeli predviđenih 22 odsto iz hidroelektrane Trebinje 1.
“U prevodu, kada bi se sve sabralo, od 1. novembra 1994. do danas, to su ogromne količine električne energije, koje se mjere preko sedam teravat-sati (TWh)”, pojasnio je Petrović, ne želeći da govori o tome koliko je Srpska izgubila u novcu i koliko bi mogla da traži eventualnom tužbom.
“Sve je u fazi mirnog rješavanja. I jedna i druga strana će sigurno iscrpiti sve mogućnosti da se to tako riješi, jer znamo da arbitraža iscrpljuje i finansijski i vremenski. Vjerujem da će nova uprava HEP-a imati razuma i sluha da se oba problema stave na sto i riješe”, kazao je Petrović za “Nezavisne”.
Ukoliko HEP ne pristane na dogovor, protivtužba je najadekvatnije rješenje, saglasan je i Mlađen Mandić, bivši pravobranilac BiH.
“Ulaganje Hrvatske u Gacko u potpunosti je isto kao ulaganje BiH u Dubrovnik. Mislim da je dosta više da maltretiraju BiH. Znači, Slovenija i Hrvatska samo podnose tužbe za ulaganja koja su bila za vrijeme SFRJ, pa su nakon raspada oni našli neke pravnike i krenuli da podnose tužbe ili zahtjeve za štetu. Po meni, to nije ni moralno ni pravno osnovano, zato mislim da BiH i Republika Srpska treba da brane svoja prava i da na moguću tužbu odgovore protivtužbom”, rekao je Mandić.
Istog mišljenja je i advokat Ismet Velić.
“Dosad se nismo tako postavljali i tako reagovali, iako imamo i te kako primjera i sporova koji bi bili podobni za arbitražu, posebno kad svi oko nas to rade, bez obzira na to da li imaju osnova ili ne”, kazao je Velić za “Nezavisne novine”.
O ovom slučaju bilo je govora i prethodnih godina. Još 2008. godine tadašnji premijer Republike Srpske Milorad Dodik, nakon neuspjelog dogovora da sa Hrvatskom ozvaniči izgradnju hidroelektrane Dubrovnik 2, rekao je da hrvatska strana opstruiše projekte iz Srpske i da sa njima želi da riješi sva otvorena pitanja.
“U to ulazi i dug od oko 200 miliona KM, za koliko je Republika oštećena jer je Hrvatska od 1994. godine, umjesto 30 odsto energije iz Plata, sebi preusmjerila 50 odsto”, kazao je tada Dodik.
Nakon toga, ponovo je aktuelizovano pitanje izgradnje HE Dubrovnik 2, a 2012. godine u Banjaluci tadašnji premijeri Republike Srpske i Hrvatske, Aleksandar Džombić i Radimir Čačić, dogovorili su formiranje zajedničke kompanije za izgradnju te hidroelektrane, u vrijednosti od 170 miliona evra i sa kapacitetom od 300 megavata.
Ipak, projekat koji je trebao da bude gotov za tri godine, nikada nije realizovan.
