Tri četvrtine Nijemaca nije zadovoljno radom njemačke vladajuće “semaforske koalicije”, nazvane po bojama koalicionih partnera: Zelenih, Liberala (žutih) i Socijaldemokrata (crvenih).
Ovih dana se čak 48 odsto članova Liberala, doduše uz veoma malu izlaznost na stranački referendum, izjasnilo za prekid te koalicije. Tijesna većina ipak je bila za nastavak koalicije, piše Deutsche Welle.
U partijskim centralama koalicionih partnera je rezultat izjašnjavanja, objavljen 1. januara, vjerovatno donio olakšanje. Doduše, po statutu partije, rezultat ne obavezuje partijsko rukovodstvo, ali da je ispalo drukčije, to se ne bi moglo ni ignorisati.
Zapravo, to bi moglo da donese samo kratak predah za vladajuću koaliciju, jer bi ova godina mogla da bude najteža od dolaska na vlast. Slijede izbori, najprije za Evropski parlament početkom juna, a onda u septembru pokrajinski izbori u Saksoniji, Tiringiji i Brandenburgu. Osim toga vjerovatno će se u devet od 16 pokrajina održati i lokalni izbori.
U Saksoniji, Tiringiji i Brandenburgu je stranka Alternativa za Njemačku (AfD) ubjedljivo najsnažnija, iako su pokrajinski ogranci stranke pod nadzorom Službe za zaštitu ustavnog poretka, jer se smatraju eksmtremističkim.
Jedino su Demohrišćani donekle rame uz rame AfD-u. Socijaldemokrate, Zeleni i Liberali dramatično gube birače. Prema jednoj anketi, Socijaldemokrate i Liberali u Saksoniji ne bi prešli cenzus, a Zeleni bi na jedvite jade ušli u pokrajinski parlament.
I na saveznom nivou su tri stranke vladajuće koalicije od stupanja na dužnost decembra 2021. izgubile dobar dio podrške. Na početku su sa oko 52 odsto podrške građana imale tijesnu većinu, ali je u međuvremenu taj broj opao na 32 odsto.
Socijaldemokratski kancelar Olaf Šolc je u novogodišnjem obraćanju konstatovao da je veliki broj ljudi nezadovoljan. Ali je dodao da je svijet postao “nemirniji i siroviji”, te da se mijenja “brzinom koja skoro ostavlja bez daha”. On je zaključio da se upravo zato i Njemačka mora promijeniti.
Da li su zaista promjene ljudima problem ili je to prije način na koji se “semaforska koalicija” ponašala u krizama i suzbijanju njihovih posljedica?
A krize su ozbiljne – energetska kriza zbog rata u Ukrajini, eksplozija cijena, pad njemačke ekonomije. Brojni građani više ne vjeruju da ova Vlada može da riješi sve te probleme.
Kancelaru Šolcu sigurno nije promaklo da ankete pokazuju kako on lično takođe ima sve manje podrške. To je svakako prouzrokovano i stilom rukovođenja i komunikacije koji gaji. Šolcu ne polazi za rukom da objasni svoju politiku i podstakne ljude da mu vjeruju.
Njegov jezik često zvuči kao da govori robot, komplikuje rečenice do nerazumljivosti, često ostaje neodređen. Oni koji rade sa njim kažu da nikada nisu doživjeli da podigne glas, ali nikada nije pokazao ni opuštenost ili oduševljenje, piše Deutsche Welle, prenosi RTCG.
Što je nemirnije oko njega, to je on tiši. Nepokolebljiv i opušten za jedne, nadmen i tvrdoglav za druge.
Kada se Liberali i Zeleni svađaju, a to su činili često tokom prošle godine, Šolc se drži po strani. Često ga zbog toga kritikuju prebacujući mu lidersku slabost.
Šolc je rekao da on nije neko ko bi tresnuo šakom po stolu. Važne su mu, kaže, diskusije i traženje poštenog kompromisa.
“Iako bih mogao i bez poneke debate u posljednjih nekoliko nedjelja i mjeseci”, priznao je on u novogodišnjem obraćanju.
Tih diskusija sigurno će biti i u novoj godini. Koalicija se sastoji od dvije partije lijevog centra i jedne koja zastupa ekonomski liberalizam. Socijaldemokrate i Zeleni se uzdaju u jaku državu, potrebno im je više novca za socijalnu i klimatsku politiku. Liberali insistiraju na pojedinačnoj odgovornosti građana i na štedljivoj državi.
Te ideološke razlike nužno vode raspravi o novcu. U novembru je Ustavni sud jedan dio budžeta proglasio neustavnim, i podsjetio da Ustav ne predviđa nova zaduživanja. Time je poljuljana finansijska osnova koalicije.
Šolc je još kao ministar finansija smislio trik kojim bi 65 milijardi evra, koje je Bundestag 2021. kao posebna sredstva izdvojio za krizu izazvanu pandemijom, pretvorio u “posebna” sredstva.
Kada je postao kancelar, to je bio budžet iz sjenke za projekte Socijaldemokrata i Zelenih, a liberalni ministar finansija Kristijan Lindner mogao je da zaokruži budžet tobože bez dugova.
Plan je funkcionisao dvije godine. Ali poslije odluke Ustavnog suda da namjenska sredstva ne mogu da se prenamjenjuju na taj način, ostatak mandata Vlada će provesti u krpljenju budžetskih rupa i štednji. To je jak razlog za novu svađu u koaliciji.
Gdje može da se uštedi u budžetu, a koji su izdaci nužni? Olaf Šolc je na partijskom kongresu Socijaldemokrata rekao da Njemačka možda mora da izdvoji više novca za Ukrajinu ako podrška drugih zemalja oslabi. Kancelar je očito mislio na američke predsjedničke izbore i moguće posljedice.
Time Šolc dovodi u pitanje “kočnicu za dugove” koja je predviđena njemačkim Ustavom. Nekoliko godina zbog pandemije i rata u Ukrajini ta kočnica je bila van snage, a sada Liberali podsjećaju na nju.
Socijaldemokrate i Zeleni žele suprotno, zahtijevajući reformu ustavne “kočnice za dugove”. Oni tvrde da je to zapravo “kočnica za budućnost”, jer se novim zaduživanjem moraju finansirati važne investicije. Spor unutar koalicije je sa porastom finansijskog pritiska skoro izvjestan.
Kancelar je isposlovao kod ministra finansija da se makar još jednom diskutuje o mogućoj suspenziji “kočnice za dugove” za ovu godinu, ako se vojna i finansijska podrška Ukrajini moraju povećati.
To ne znači da će Lindener i pristati na taj korak. Naročito kada se podsjetimo da je 48 odsto članova htjelo da Liberali odu iz koalicije. Taj procenat bi lako mogao da poraste.
Ali rukovodstva stranaka na vlasti se boje raskida koalicionog ugovora više od svega drugog. Ako bi se raspisali vanredni izbori, koji su u Njemačkoj izuzetno rijetki, nad njih bi se nadnijela prijetnja gubitka vlasti. Mnogi poslanici više ne bi bili u Bundestagu.
Zato se skoro svi partijski funkcioneri trude da se nastavi saradnja u poprilično načetoj koaliciji. Strah od političke propasti je jedino što još uvijek drži na okupu Socijaldemokrate, Zelene i Liberale, zaključuje Deutsche Welle.
Nezavisne.com
