Svijet nikada nije bio zaduženiji nego posljednjih nekoliko godina, od početka pandemije. Iako se nivo duga gledano udjelom u BDP-u stabilizovao od 2020., to je primarno rezultat privrednog oporavka u 2021. i 2022., a ne stvarnog razduživanja.
Situacija nije ista svugdje, pa se Kina nastavila zaduživati i nakon pandemije. Države u razvoju niskog dohotka su zadržale relativno nizak nivo zaduženosti, ali mnoge imaju problema s vraćanjem duga i upadaju u dužničku krizu jer su za njih i umjerene nive zaduženosti neodržive.
U SAD-u i EU je visoka inflacija pomogla državama da smanje javni dug jer su prihodi državnih budžeta narasli. Ali su u globalu sve regije svijeta daleko zaduženije nego što su bile, primjerice, 90-ih godina prošlog vijeka.
Ukupni dug EU je 2022. iznosio 254 odsto BDP-a, čak 77 odsto više nego prosječno 90-ih godina prošlog vijeka. Ukupni dug SAD-a je iznosio 274 odsto, 85 odsto više nego 90-ih.
Rekorder je Kina, koja se s nivom duga od 272 odsto BDP-a gotovo izjednačila s SAD-om i prešla relativnu zaduženost EU. Devedesetih je njena ukupna zaduženost (javni + privatni dug) bila manja od udjela privatnog duga u SAD-u i EU.
Jedna od glavnih ekonomskih i političkih tema u SAD-u je ove godine bio javni dug. To nije bez razloga jer je prosječni javni dug 90-ih iznosio 66 odsto BDP-a, a pandemijske 2020. je narastao na golemih 134 odsto BDP-a.
Ove godine je SAD prešao maksimalni zakonski dopušten iznos duga, tzv. debt ceiling, i dodatno zaduživanje nije bilo moguće. Zbog toga su se morale provoditi vanredne mjere servisiranja dugova da bi se izbjegao bankrot, što je bilo moguće samo do 6. juna.
Ograničenje duga je gornja granica ukupnog iznosa novca koji je u SAD-u zakonski dopušteno posuditi za finansiranje države i servisiranje starih dugova. Kako SAD u velikoj većini godina troši više novca nego što ima prihoda državnog budžeta, dug se akumulira i stalno raste.
Nakon žustrih pregovora republikanaca i demokrata, u kojima su prvi tražili da se obuzda javna potrošnja da bi se smanjio rast javnog duga, zakon o podizanju gornje granice zaduživanja je usvojen svega četiri dana od bankrota.
U apsolutnom iznosu trenutno SAD duguje više od 33 biliona dolara. Od kraja 2019. do danas je dug porastao s 23 biliona na više od 33 biliona, tj. više od 40 odsto trenutnog duga SAD-a je stvoreno u nepune četiri godine.
Devedesetih je EU prosječno bila zadužena podjednako kao SAD po pitanju javnog duga (67 odsto BDP-a), ali je privatni dug (kompanije i građani) bio manji (110 odsto BDP-a EU, 123 odsto SAD). Do pandemijske 2020. je javni dug sporije rastao, na 99 odsto BDP-a umjesto 134 odsto, kao u SAD-u.
Ali razlike među članicama EU su jako velike. Države poput Italije, Francuske, Grčke, Španije i Portugala imaju javni dug veći od 100 odsto BDP-a, dok su države poput Švedske, Danske, Češke, Poljske i Njemačke manje zadužene, s javnim dugom manjim od 70 odsto BDP-a.
Visoko zadužene zemlje poput Italije, koje decenijama vode politiku visokih javnih troškova i duga, nakon pandemije su se našle u problemu jer su imale puno manje prostora od nisko zaduženih zemalja da potaknu svoje privrede.
Njemačka, neosporni motor ekonomije cijele EU i država odgovorna za gotovo četvrtinu ukupnog BDP-a te trećinu ukupnog izvoza izvan EU, ekonomski usporava. Početkom ove godine je jedva izbjegnuta tehnička recesija, a prognoze za 2024. i 2025. nisu optimistične.
Općenito je EU puno više pogođena ratom u Ukrajini od SAD-a i Kine, primarno zbog gubitka jeftinih energenata i njihove zamjene skupljim energentima iz drugih pravaca. Energetsko odvajanje je uspješno provedeno, nestašica nema, a cijena gasa se stabilizovala na nivo prije rata u Ukrajini, ali je cijena energenata puno veći problem za EU nego SAD, zbog činjenice da oskudijeva energetskim sirovinama.
U Kini još traje nekretninska kriza, dani godišnjeg rasta BDP-a od 10 i više odsto su davno prošli, a demografska situacija je sve gora. Ukupni, javni i privatni dug Kine je 90-ih bio puno manji nego dugovi SAD-a i EU, ali se ukupni dug do 2022. gotovo izjednačio s SAD-om mjereno udjelom u BDP-u i prešao je EU.
Javni dug je 90-ih iznosio samo 21 odsto BDP-a, a ni prošlogodišnjih 77 odsto nije puno. Ipak, mnogi analitičari upozoravaju da je velik dio javnog duga Kine “skriven”. Čak i MMF, čiji su podaci prikazani u tablici, navodi da “podaci o javnom dugu Kine … pokrivaju uži opseg opšte države od procjena osoblja MMF-a u Kini”. Znači, javni dug je realno veći od 77 odsto BDP-a.
Posebno zabrinjava privatni dug, što se odnosi na dug nefinansijskih kompanija i građana, koji je narastao s 87 odsto BDP-a 90-ih na 195 odsto 2022. Trenutno je puno veći nego privatni dug u SAD-u i EU.
Država u Kini pokušava spasiti prezaduženi nekretninski sektor raznim poticajima, ali za sada bez uspjeha. Country Garden, jedna od najvećih nekretninskih kompanija u Kini i puno veća od poznatog Evergrandea, početkom prošle sedmice je javno objavila da očekuje kako uskoro neće moći platiti kamate na dug.
Kompanija je već u septembru objavila da neće moći platiti 22.5 miliona dolara duga, ali je ipak uspjela u periodu od 30 dana počeka. Ukupni dug joj je krajem 2022. iznosio 196 milijardi dolara.
Nekretninski sektor u Kini je golem, čini četvrtinu ukupnog BDP-a, a sudbina finansijskog sektora je jako povezana s njim. Zbog toga vlasti pokušavaju pod svaku cijenu spriječiti urušavanje, jer bi se problemi mogli preliti na finansijski sektor, a preko njega na ostatak privrede.
Situacija u nerazvijenim dijelovima svijeta sve gora, širi se glad
U državama u razvoju je javni dug naglo porastao 1980-ih i početkom 1990-ih, ali je značajno pao u prvoj deceniji 21. vijeka zbog niza oprosta dugova i finansijskim podrškama koje su dolazile iz SAD-a, Evrope i institucija poput MMF-a.
Ali su se ponovo počele zaduživati, posebno u Africi, gdje je nivo zaduženosti nekih država postao neodrživ. Upravo su države tog kontinenta imale najviše koristi od otpisa dugova početkom vijeka.
Većina od 36 država za koje MMF procjenjuje da ispunjavaju kriterijume da se klasifikuju kao visokozadužene siromašne zemlje se nalazi u Africi. Iznimke su Afganistan i nekoliko država Srednje i Južne Amerike.
Nakon velikog napretka u iskorijenjivanju gladi i pothranjenosti od početka 21. vijeka, za što je velikim dijelom bio odgovoran upravo masovni oprost dugova, od 2013. udio pothranjenog stanovništva Subsaharske Afrike raste.
Prema podacima UN-a, u 2022. godini 258 miliona ljudi se globalno suočilo s visokim nivama akutne nedostupnosti hrane, u prevodu opasnosti od gladi, diljem 58 država. To je porast u odnosu na 193 miliona u 53 države 2021. Rast u odnosu na 2019. je još veći.
Zemlje u razvoju jednostavno sve teže prehranjuju svoje stanovništvo, a ne mogu se toliko zaduživati kao razvijene zemlje jer ne mogu plaćati visok dug. S obzirom na to da većina javnih prihoda tih država ovisi o izvozu sirovina, a time o cijenama na svjetskim tržištima, ne mogu se osloniti na stabilne prihode pa ih svaka loša godina za cijenu sirovine koju izvoze može baciti u dužničku krizu.
“Gladne godine” će imati različito značenje u razvijenim i nerazvijenim državama.
U narednim godinama se očekuje usporavanje ekonomskog rasta, koje će biti izraženije u naprednim privredama nego u zemljama u razvoju. SAD je do sada iznenađivao potrošnjom i ulaganjima koji su bili relativno otporni na globalne šokove, ali ekonomija EU pokazuje zabrinjavajuće znakove usporavanja.
Kina je suočena sa sve većim problemima zbog nekretninske krize, koja ne pokazuje znakove usporavanja, te općenito slabljenja povjerenja u njene institucije i kompanije. Zemlje u razvoju su na poseban način pogođene rastom cijena hrane, koji je počeo još sredinom 2021., ali je intenziviran ratom u Ukrajini.
Mogući dolazak “gladnih godina” mijenja kontekst s obzirom na to govorimo li o SAD-u, EU i Kini ili Africi, Bliskom istoku i Srednjoj Americi. Za razvijene države to znači rast nezaposlenosti i pad standarda, ali za siromašne države doslovno može značiti manjak hrane.
Geopolitička situacija sve nesigurnija, sve više sukoba u svijetu
Sve nesigurnija geopolitička situacija, s ratom u Ukrajini, ratom u Izraelu, istorijski velikim brojem sukoba u Africi i ostalim potencijalnim ratovima koji bi mogli izbiti diljem svijeta, predstavlja velik rizik za svjetsku ekonomiju, koja se još nije uspjela sasvim oporaviti od pandemije.
Zbog visokih niva duga razvijene države danas imaju puno manje prostora da pomognu svojim građanima, koji su takođe zaduženiji nego ikada u istoriji. Bogate države neće imati dovoljno sredstava da pomognu vlastitim građanima, a pogotovo ne da pomažu siromašnim zemljama da ne zapadnu u još veće siromaštvo i glad.
Svijet nikada nije bio ovoliko dužan, a nakon najmirnijeg razdoblja u istoriji u posljednjoj deceniji prošlog i u prvoj deceniji ovog vijeka, broj sukoba i mrtvih u sukobima u svijetu raste. Ako se ekonomska kriza rasplamsa bilo gdje u svijetu, to će se preliti i na ostatak.
Za sada se opasnost izbijanja ozbiljnije krize relativno uspješno prebrodila, ali ako do nje dođe, većina država i kompanija na svijetu će biti u velikim problemima jer su prezadužene, navodi Index.hr.
