Ovim riječima započinje priču dr. Brajan Robinson, pa nastavlja:
– Čuli smo da ljekari često svjedoče pozitivnim reakcijama kod pacijenata ako voljeni razgovaraju s njima u tim posljednjim trenucima – rekao je izvor upućen u ovu situaciju i dodao:
– Intuitivno smo pomislili da bi nas majka možda mogla čuti. Niko sa sigurnošću ne zna šta se dešava dok umiremo, ali istraživanja nekih neuronaučnika pokazuju da bi naša intuicija mogla biti u pravu – ispričao je dr. Brajan Robinson, američki književnik, psihoterapeut i profesor na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Šarlotu, pa zaključio:
– U posljednjim časovima prije očekivane prirodne smrti, mnogi ljudi ulaze u periode nereagovanja kad više ne reaguju na vanjsko okruženje. Anegdotska izvještaja iz iskustava bliskih smrti obično uključuju priče o umirućoj osobi koja čuje neobične zvukove ili čuje kako je proglašavaju mrtvom. U revolucionarnoj studiji iz juna 2020. godine objavljenoj na Sajentific Riports, neuronaučnici su otkrili prve empirijske dokaze da neki ljudi mogu čuti šta se događa oko njih tokom te faze negiranja, nekoliko časova prije smrti – pojasnio je on.
Radi se o istraživanju neuronaučnika sa Univerziteta Britanske Kolumbije koji su pomoću EEG indeksa mjerili električnu aktivnost u mozgu pacijenata iz hospicija u bolnici St. Džons kad su bili pri svijesti i kad su prestali reagovati.
Takođe, u istraživanju su koristili i kontrolnu grupu mladih, zdravih učesnika. Pratili su reakcije mozga na tonove i otkrili da su slušni sistemi umirućih pacijenata reagovali slično onima kod mladih, zdravih ispitanika i to samo nekoliko časova prije nego su preminuli.
Zaključili su da “mozak koji umire reaguje na zvučne podražaje čak i tokom nesvjesnog stanja, te da je sluh posljednje osjetilo koje ulazi u proces umiranja”.
Mnogi ljudi koji su imali iskustva blizu smrti opisuju to kao osjećaj strahopoštovanja ili blaženstva, kao i to da su se nevoljno vratili u svoja tijela.
Dr. Džil Bolt Tejlor, američka naučnica koja se bavi istraživanjem mozga, opisala je vlastito iskustvo nakon što je doživjela moždani udar u svojoj knjizi Maj Strok Of Insajt.
Ona kaže da je osjetila strahopoštovanje dok je umirala nakon što je došlo do krvarenja u lijevoj polovini njezinog mozga, a to se širilo toliko brzo da je nakon četiri časa bilo veličine šake.
– Ulazila sam i izlazila iz svijesti svojom desnom polovinom mozga. Kad sam stigla u bolnicu, krvarenje je bilo približno veličine šake u lijevoj polovini. Tokom jutra sam ušla u neku blaženu euforiju, svijest moje desne strane mozga. A onda bih se vratila i bavila detaljima o tome kako sebi pomoći – ispričala je i dodala da je tokom te borbe za život upadala naizmjenično u nesvjesno i svjesno stanje tokom kojeg je znala što se događa s njom i oko nje, ali osjećaja straha nije bilo.
– Bila sam vrlo blagoslovljena. Nisam se nimalo bojala. Ležala sam tamo u blaženoj euforiji u desnoj strani mozga. Ili sam bila u lijevom mozgu, zaokupljena pokušajima shvatanja šta trebam učiniti da upravljam vlastitim spašavanjem – prisjetila se iskustva koji joj se urezao u pamćenje za cijeli život.
– Moždani udar me je promijenio sto odsto. Udaljilo me od vjerovanja da sam središte svijeta i da je važno samo “ja i moje”. Cijeli taj krug, svijest o meni kao pojedincu, je nestao, a u nedostatku fokusa na sebe prebacila sam se u svijest da sam dio čovječanstva. Postala sam otvorenija, ekspanzivnija i fleksibilnija prema mogućnostima, za razliku od “evo šta želim, a ovo su koraci koje ću poduzeti da bih dobila ono što želim”. Odmaknula sam se od linearnog načina gledanja na svijet i svojeg odnosa prema njemu. Živim otvorenije prema mogućnostima onoga što može biti i što mi najbolje odgovara – kaže dr. Tejlor.
Kaže i kako je na smrtnoj postelji shvatila što je zapravo važno u životu, tako da su joj danas prioriteti sasvim drugačiji nego prije moždanog udara.
– Autentično ja je dio nas za koji čvrsto vjerujem da se pojavljuje u posljednjih pet minuta našeg života. Kad smo na smrtnoj postelji, lijevi dio mozga se počinje rasipati, a mi se odmičemo od svih akumulacija i vanjskog svijeta, jer to više nije vrijedno. Vrijedno je ono što smo kao ljudi i što smo svojim životima učinili da bismo pomogli drugima. Svi se suočavamo s tim i mislim da je to “sudnji dan”, ali mislim da to nije presuda nečega što je izvan nas, to je presuda nas samih – nastavila je.
Obzirom da je po neuronaučnicima sluh osjetilo koje među posljednjima nestaje, a kao što kaže dr. Tejlor, blaženo iskustvo može zamijeniti strah od umiranja, ove bi informacije mogle biti korisne za pružanje utjehe porodici i prijateljima i usmjeriti ih kako da se ponašaju dok stoje uz postelju voljene osobe kojoj nije preostalo puno života, prenosi N1.
N1.
