Uz Zeljkovića i Bojića, u ovom predmetu optuženi su i direktor firme “Promeding” iz Laktaša Dragan Dubravac, te vlasnik Turističke agencije “Travel 4 fun” Saša Marković, kao i Sani Crljić, bivši direktor banjalučke firme “Sineks laboratorija”.
U sudnici se moglo čuti da je Bojić imao treći moždani udar, te da je operisan u Njemačkoj. Iz Njemačke se javio svojim braniocima i naveo da mu slijedi banjsko liječenje.
Branilac Aleksandar Jokić potvrdio je da Bojić nije tu iz zdravstvenih razloga, te da, prema obavještenju koje je poslao odbrani, neće moći da prisustvuje šest mjeseci.
Predsjednik sudskog vijeća Dragan Uletilović je, međutim, rekao da mu to nije jasno, budući da prema dokumentaciji kojom Sud raspolaže, bolovanje traje šest sedmica.
Jokić je pojasnio da se prema njemačkom zakonu bolovanje može maksimalno odrediti šest nedjelja i da se može produžavati.
“Odbrana će dostaviti svu dokumentaciju i neće se protiviti medicinskom vještačenju Bojića ukoliko ima dileme po pitanju njegovog zdravstvenog stanja”, rekao je Jokić.
Tužilac Sanja Tadić-Stojisavljević predložila je medicinsko vještačenje optuženog kako bi se utvrdila njegova sposobnost da prati suđenje.
“Njegovo zdravstveno stanje može da utvrdi struka, a ne mi. Nije nam u interesu da se bez opravdanog razloga predmet odugovlači. U dokumentaciji stoji da on nije sposoban za fizičke aktovnosti. Da li je on sposoban za prisustvovanje suđenju? Struka bi se mogla izjasniti. Predlažem vještačenje o njegovoj sposobnosti”, rekla je Tadić – Stojisavljevićeva.
Sudija Uletilović potom je, do daljnjeg prolongirao nastavak suđenja, a odbrani Bojića dao je rok od osam dana da dostavi neophodnu dokumentaciju.
“Saglasan sam, u roku od osam dana ćemo dostaviti svu dokumentaciju”, rekao je branilac Jokić.
Podsjetimo, suđenje u ovom predmetu je počelo 6. februara ove godine, ali već nakon nekoliko ročišta dolazi do pauze zbog Bojićeve bolesti.
Podsjećanja radi, prema tvrdnjama Tužilaštva, cijene medicinske opreme koju je u pandemijsko vrijeme nabavljao Institut enormno su uvećane, pa su tako kao primjer naveli maske, koje su, tvrde, nabavljane za 0,36 KM, a Institut ih je na kraju plaćao 6,90 KM po komadu.
