Sveti Georgije se rodio u kući bogatih roditelja u Kapadokiji. Kad mu je otac postradao kao hrišćanin, majka se preselila u Palestinu, gdje je dječak odrastao.
Već u 20. godini dospio je do čina tribuna u službi cara Dioklecijana. U to vrijeme car je započeo veliki progon hrišćana, a Đorđe je stupio pred cara i rekao da je i on hrišćanin. Time je započelo njegovo stradanje za vjeru. Tamnica i strašna mučenja nisu ga pokolebali, on se neprestano molio Bogu i Bog ga je isceljivao i spasavao smrti.
Kada je Đorđe molitvom vaskrsao jednog mrtvaca, mnogi su primili vjeru Hristovu, a među njima je bila i careva žena Aleksandra. Car je potom odlučio da Đorđa i svoju ženu osudi na smrt sječenjem glave.
Carica je izdahnula na stratištu prije pogubljenja, a Sveti Đorđe je posječen 303. godine. Sveti Georgije se na ikonama predstavlja u vojvodskom odijelu, na konju, sa koga kopljem probada strašnu aždaju, čime je zadao smrtni udarac „neznaboštvu“. Pod pobjedom koju je Sveti Georgije odneo nad aždajom jverovatno se misli na zaustavljanje progona hrišćana koji je sprovodio car Konstantin.
Svetom Georgiju se čini pomen i 16. novembra, na Đurđic – dan prenosa moštiju u crkvu u Lidiji, njegovom rodnom mjestu. Poslije Božića Đurđevdan je u srpskom narodu praznik sa najviše običaja. Većina njih odnosila se na zdravlje, plodnost, mliječnost stoke, zdravlje ukućana, na udaju, ženidbu… Običaj je da se pletu vjenčići od ljekovitih trava koji se bacaju u tekuću vodu. Vjeruje se da venčić ukućanima donosi zdravlje, a polju berićet.
Vjeruje se da će, ako je na Đurđevdan vedro, biti plodna godina, a ako na ovaj praznik pada kiša, biće suša. Uoči Đurđevdana pletu se i venčići od đurđevskog cvijeća, đurđevka i mlječike i njime se kite kapije i ulazna vrata u kući.
Na Đurđevdan narod odlazi u prirodu, zajednički na đurđevdanski uranak. Za ovu priliku posebno se pripremaju jelo i piće. Narod se veseli često i do podne. Na đurđevdanskim urancima mladi se opasuju vrbovim prućem da budu napredni kao vrbe, kite zdravcem da budu zdravi kao zdravac, koprivom, da kopriva opeče bolest i selenom da im duša miriše kao selen.
