Svjedok kome je sudsko Vijeće odobrilo da mu se u javosti ne otkriva identitet rekao je da se u ЈNA u kasarni “Viktor Bubanj” zaposlio u januaru 1992. godine jer je ostao bez posla, te da je nakon toga mjesec dana prije napada na Dobrovoljačku prešao u komandu Druge armijske oblasti na Bistriku.
– Dvojica vojnika su 1. maja imala slobodan dan i izašli su u kafić preko puta komande, a iako su i mene zvali, nisam otišao i neposredno nakon njihovog odlaska čuli su se pucnji iz tog pravca iako su oni izašli bez oružja, pozvana su kola hitne pomoći, oni su u nju strpani i odvezeni – rekao je svjedok.
On je naveo da su nakon toga raspoređeni u komandi i da se očekivao napad.
– Krenuo je napad iz pravca Miljacke, čule su se eksplozije i pucnjava – napomenuo je svjedok i dodao da se napad desio u popodnevnim časovima.
On je dodao da je bio raspoređen na gornjoj strani zgrade prema džamiji i da su i na njih ispaljivani trombloni, suzavac i pucano iz pješadijsog naoružanja te da su zbog toga sišli u podrum po maske.
– U hodniku sam vidio tijelo prekriveno čaršafom – ispričao je svjedok i napomenuo da je i vozač koji je dovozio hranu za vojnike takođe bio ranjen i da mu nije poznato šta se sa njim kasnije desilo.
On je rekao i da ga je 3. maja obavijestio starješina Stanković da su se dogovorili i da će biti razmijenjeni, da se ukrcaju u vozila i da samo ponesu lične stvari i lično naoružanje.
Prema njegovim riječima, u kasarnu je sa pripadmicima Unprofora došao i Alija Izetbegović, te da im je rečeno da će uz pratnju otići u Lukavicu.
– Kolona je krenula i nakon stotinjak metara na nas je otvorena vatra, kolona se prekida a nama je naređeno da predamo oružje – rekao je svjedok i dodao da su im to naredili ljudi od kojih su neki bili u civilu, a neki u različitim uniformama.
Ispričao je da im je naređeno da legnu na trotoar, da je čuo pucnjavu i jauke ali da nije vidio da li je iko ranjen.
On kaže da su se iz okolnih zgrada čuli povici – “pobijte četnike”, da su potom odvedeni u FIS i da je tamo vidio Gorana Vukovića koji je bio skinut u vojničke gaće, da su ga tukli pred svima i automatskom puškom.
Svjedok je dodao da su i njega tukli u više navrata.
– Јedan me je uhvatio za glavu i rekao mi da zinem i onda mi je ubacio cijev u usta, opsovao mi četničku majku, a potom rekao da čučnem i da kažem koje koljeno više volim. Od tih dana i sada imam strah i stres a naročito u vrijeme maja – ispričao je svjedok.
On je precizirao da su ga tukli u dva-tri navrata, da su to činile dvije osobe od kojih je jedna bila u civilu, a druga u uniformi policije.
– Završio sam na podu i bio sam sav krvav – ispričao je svjedok i precizirao da su ga tukli rukama, nogama i oružjem, da je od siline udaraca udarao i u radijator.
Svjedok napominje i da je od silnih udaraca, kada je pao na patos, tri-četiri puta odskočio od poda i da sumnja da je imao srčani napad.
On je pojasnio da se prilikom sortiranja zarobljenika bojao da neko ne primijeti da je stariji i da nije redovan vojnik, te naglasio da se to kojim slučajem desilo ne bi nikada odatle izašao živ.
– Kada je došao autobus dvojica oficira su me ubacila u prvi autobus i odatle smo prevezeni u Lukavicu – ispričao je svjedok.
On je precizirao da je od stresa za kratko vrijeme osijedio, da i danas vrlo često ne može da spava i da mu se često, pogotovo u maju, vraćaju traumatične slike koje je preživio.
Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika ЈNA i civila optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hasan Efendić, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Јusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
Naredno ročište zakazano je za 15. mart.
RTRS.
