Kada imaš 20 minuta slobodnog vremena, želiš seriju u pozadini dok jedeš večeru ili ti je potrebno opuštanje nakon napornog dana, možda ćeš uključiti ponovo neku svoju omiljenu seriju, koju si već gledao/gledala?
Međutim, ne trebamo se osjećati krivim zbog ponavljanja gledanja istih omiljenih serija. U stvari, utvrđeno je da ponovno gledanje filma, serije ili pojedinačne epizode, koja za nas ima poseban značaj, pomaže poboljšati našu sreću i blagostanje.
Prema Robertu N Kraftu, profesoru kognitivne psihologije na Univerzitetu Otterbein – Ohio, ponovo gledanje poznatih materijala pomaže u ispunjavanju naših emocionalnih potreba, pruža utjehu, daje nam osjećaj kontrole nad našim životima i povezuje nas sa prošlošću.
Kako on piše za Psychology Today: “Kad ponovo gledamo poznate serije, primamo priče i emocije koje su nam poznate i koje očekujemo. Znamo kako epizode završavaju i što je još važnije, kako ćemo se osjećati kada završe. Što je jedan od razloga zašto ćemo više vjerojatno odabrati komedije za ponovno gledanje umjesto drama ili tragedija.
“Mnogi od nas gledaju svoje omiljene praznične filmove, jer žele priču – i emocionalnu isplatu za koju znamo da dolazi.” A iza toga stoji dosta psiholoških razloga.
Prvo, nostalgija je terapeutska. Ne samo da je lijepo ponovno se vraćati likovima, scenama i pričama, koje volimo, to zapravo ima i pozitivan efekat na naš mozak.
Kao što je nedavno istraživanje pokazalo, emocionalna složenost nostalgije zahtijeva od mozga da praktikuje emocionalnu regulaciju. Iako bi većina ljudi nostalgiju povezala sa dobrim stvarima, dio nostalgičnog iskustva je onaj ‘gorko-slatki’ osjećaj čežnje ili odsutnosti, koji dolazi s njim. Kao takav, naš mozak mora izbalansirati i pozitivne i negativne emocije odjednom, što ima sveukupni umirujući efekat na naše emocionalno stanje. Zapravo, skloni smo da nam se nešto više sviđa, jednostavno zato što smo tome bili izloženi, što je ishod poznat kao “efekat puke izloženosti”.
“S ponovnim gledanjem iste serije, serija ili epozoda nam se više sviđa i osjećamo se više privrženim svakom ponavljanju. Stoga nas gomilanje sati gledanja ne čini otupjelim i dosadnim, nego zapravo čini suprotno”, kaže profesor Kraft.PROČITAJ
A tu je i “načelo najmanjeg napora”, koje nalaže da, ako smo upoznati s pričom, možemo pustiti um da se opusti, dok se i dalje zabavljamo. Ima potpunog smisla. Gledanje poznate serije zahtijeva daleko manje kognitivnog napora od gledanja nepoznate serije, a često je ta lakoća upravo ono što želimo, kada se opuštamo od napornog dana.
Izvor: stylist.co.uk
