10. aprila 1957. godine – u američke bioskope stigao je jedan od najvažnijih filmova u istoriji kinematografije.
“Dvanaest gnevnih ljudi”, rediteljski debi legendarnog Sidnija Lumeta je psihološka drama koja se gotovo u potpunosti odvija u jednoj prostoriji, ali uprkos ograničenom prostoru i gotovo potpunom odsustvu radnje, uspela je da ostavi neizbrisiv trag u svetu filma i ostane relevantna više od šest decenija nakon premijere.
Priča o sumnji, savesti i odgovornosti
Film počinje završetkom suđenja mladiću iz siromašnog kraja, koji je optužen za ubistvo. Porota ima samo jedan zadatak, a to je da donese presudu. Ako se svih dvanaest porotnika složi da je kriv, mladić će biti osuđen na smrt.
Na prvi pogled, sve deluje jasno i nedvosmisleno. Većina porotnika želi da glasa za krivicu, ali jedan čovek, porotnik broj 8, koga igra Henri Fonda, je protiv toga. Ne zato što je uveren u nevinost optuženog, već zato što smatra da je nerazumno doneti smrtnu kaznu bez temeljne diskusije i pregleda dokaza.
Kroz razgovor i postepeno otkrivanje ličnih predrasuda, film uvodi gledaoca u napetu psihološku i moralnu dramu. Svaki porotnik postaje složena osoba sa svojim razlozima, traumama i uverenjima.
Minimalistička režija sa maksimalnim uticajem
Film “Dvanaest gnevnih ljudi” zasnovan je na istoimenoj televizijskoj drami iz 1954. godine, ali je filmska verzija koju je režirao Sidni Lumet postala kultni klasik.
Foto: Image Capital Pictures / Film Stills / Profimedia
Izvor: B92