Episkop bihaćko-petrovački Sergije poslao je dopis funkcionerima na nivou BiH, u kojem ih obavještava da su, kako navodi, ugrožena vjerska prava i slobode pravoslavnih pripadnika u Ministarstvu odbrane (MO) i Oružanim snagama (OS) BiH.
On se, u svojstvu dužnosti vojnog episkopa – predstavnika Srpske pravoslavne crkve u MO i OS BiH, obratio srpskom članu Predsjedništva BiH Željki Cvijanović, predsjedavajućoj Savjeta ministara Borjani Krišto i svim ministrima, poslaniku u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darku Babalju, delegatu u Domu naroda Nikoli Špiriću i parlamentarnom vojnom povjereniku Bošku Šiljegoviću.
“Upoznat sam sa problemom sa kojim se susreće Kancelarija pravoslavnog dušebrižništva u MO i OS BiH u Sarajevu, a time i svi pravoslavni vjernici u MO i OS BiH”, navodi episkop Sergije u dopisu, koji je u posjedu “Nezavisnih novina”.
Poštovanje vjerskih praznika
Problem se, dodaje on, tiče poštovanja vjerskih praznika i njihovo regulisanje u sistemu MO BiH.
“Znajući da na nivou zajedničkih institucija BiH nema mnogih zajedničkih zakona, na njih se imaju primjenjivati entitetski propisi prema mjestu prebivališta zaposlenog. Upoznat sam da je od uspostavljanja Pravoslavne vjerske službe u MO i OS BiH praksa bila da su odluke o bogosluženjima, a u kojim se detaljnije reguliše i pitanje evidentiranja vjerskih praznika za Božić i Vaskrs, bile potpisivane od strane ministra”, ističe episkop.
Nažalost, kako dodaje, obaviješten je da je od 2026. ova praksa narušena, pod obrazloženjem da se mora poštovati Zakon o radu u institucijama BiH i Zakon o službi u OS BiH, koji govore o vjerskim potrebama, a ne o praznicima, i time se onemogućava korištenje četiri dana koji su prepoznati u Zakonu o praznicima Republike Srpske kao vjerski praznici.
“Poštuju se mnogi entitetski zakoni prema mjestu prebivališta, dok se Zakon o praznicima Republike Srpske ne poštuje. Ovdje se očigledno radi o selektivnoj primjeni zakona po principu ‘sviđa mi se – ne sviđa mi se'”, ocjenjuje episkop Sergije.
Stoga, kako dodaje, ukazuje na odnedavnu praksu u MO i OS BiH kojom se, kako ocjenjuje, na grub način uskraćuju osnovna vjerska prava zaposlenih.
“Uskraćuje im se pravo na obilježavanje vjerskih praznika, gdje se oni evidentiraju kao plaćeno odsustvo radi zadovoljenja vjerskih ili tradicijskih potreba”, poručuje episkop bihaćko-petrovački.
Razlika između vjerskog praznika i plaćenog odsustva
Ukazao je i na razliku između vjerskog praznika i plaćenog odsustva. Pozivajući se na propise, navodi, taksativno su propisani slučajevi u kojima se može ostvariti pravo na plaćeno odsustvo te obaveza podnošena posebnog zahtjeva, o kojem odlučuje poslodavac.
“Sa druge strane, praznici su tačno utvrđeni datumi u kalendarskoj godini, koji su određeni kao neradni dani na osnovu imperativnog propisa i o njihovom obilježavanju se ne podnosi nikakav zahtjev, niti o njima može odlučivati poslodavac svojim aktom u formi rješenja”, poručuje episkop.
Napominje i da su entitetski zakoni osnov za obilježavanje svih ostalih praznika za sve zaposlene u institucijama BiH, te tako, pored određenog broja istih praznika, zaposleni sa prebivalištem u Republici Srpskoj obilježavaju praznike koji se kao takvi ne obilježavaju u Federaciji i obrnuto.
“Tako je Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH 21. novembar, koji je neradni dan u Republici Srpskoj, dok zaposleni iz FBiH praznuju Dan državnosti 25. novembra, koji je neradni za zaposlene sa prebivalištem u Federaciji BiH, dok zaposleni u Republici Srpskoj redovno dolaze na posao”, podsjeća episkop.
On je naglasio i da “poistovjećivanje vjerskih praznika sa vjerskim potrebama predstavlja pogrešnu pravnu kvalifikaciju, jer se time kolektivno pravo vjerske zajednice svodi na individualni institut plaćenog odsustva, što dovodi do posebnog diskriminisanja po osnovu vjere”.
Vjerske potrebe
Sa druge strane, iz MO BiH spominju upravo “vjerske potrebe”.
“Pravo zaposlenika na odsustvo radi zadovoljavanja vjerskih potreba regulisano je članom 30, stav (3) Zakona o radu u institucijama BiH. Prema odredbi zakona: izuzetno, poslodavac je dužan da omogući zaposleniku odsustvo do šest radnih dana u jednoj kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih, odnosno tradicijskih ili drugih potreba, s tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plate – plaćeno odsustvo”, kažu iz MO BiH za “Nezavisne novine”.
Kako tvrde, interni akt MO BiH, Pravilnik o radu državnih službenika i zaposlenika u MO BiH i civilnih lica na službi u OS BiH usklađen je sa zakonskim odredbama. “Na osnovu njega, zaposleni u cijelom sistemu odbrane imaju pravo na: dva dana plaćenog odsustva i četiri dana neplaćenog odsustva za zadovoljenje vjerskih potreba u toku kalendarske godine. Važno je napomenuti da su sve nadležne javne institucije koje se bave ovim pitanjem, uključujući Ministarstvo pravde BiH, zaključile da svi zaposleni u sistemu odbrane imaju jednaka prava na dva dana plaćenog odsustva i dodatna četiri dana neplaćenog odsustva za vjerske potrebe”, tvrde iz MO BiH.
Boško Šiljegović, parlamentarni vojni povjerenik BiH, potvrdio nam je da je dobio dopis episkopa Sergija.
“Pokrenute su određene aktivnosti u vezi s tim pitanjem”, rekao je Šiljegović za “Nezavisne novine”.
