Slučaj bivšeg manekena Roberta DiCaprija, koji je nedavno uhapšen zbog sumnje da je vodio grupu povezanu s preprodajom droge i otimanjem nekretnina, ponovo je otvorio pitanje koliko su vlasnici imovine u Hrvatskoj zapravo zaštićeni.
Priča ukratko:
- Slučaj Roberta DiCaprija ponovo otvorio staru rupu u sistemu
- Vlasnici ostajali bez nekretnina „u nekoliko sedmica“, preko fiktivnih kupaca
- Slaba provjera dokumenata, prolaze i falsifikati
- Čovjek saznao da kuća nije njegova kad je tražio papire za obnovu
Prema sumnjama USKOK-a, dio oštećenih je ostao bez čak četiri nekretnine „vrlo lako“ – na osnovu, kako se navodi, čistih falsifikata.
Ovakav način prepisivanja kuća, stanova i zemljišta nije novost, ali zabrinjava činjenica da se, prema navodima iz više slučajeva, sve može završiti bez stvarne provjere – i to tako da vlasnici mjesecima nemaju pojma da njihova imovina više nije upisana na njihovo ime.
Slučaj Roberta DiCaprija otvorio staru rupu u sistemu
U predmetu koji se veže za DiCaprija, u zemljišnim knjigama se vidi da je vlasništvo prebacivano u kratkom roku preko više imena, uključujući i ona za koja se sumnja da nisu ni stvarna, već fiktivne osobe predstavljene kao „kupci“. Vlasnici, prema dostupnim navodima, nisu znali da su im kuće i zemljišta prepisani.
Vlasnici ostajali bez nekretnina „u nekoliko sedmica“
Obrazac je, prema opisima, sličan: falsifikovani kupoprodajni ugovori, lažne punomoći i druge nevjerodostojne isprave posluže kao osnova da se nekretnina „provuče“ kroz sistem i upiše na novo ime. U nekim slučajevima, zatim slijedi dalja prodaja i „unovčavanje“, dok stvarni vlasnici tek naknadno shvate da su opljačkani.
Zašto falsifikati prolaze
Kritike idu u pravcu toga da se dokumenti javnih bilježnika i advokata ne provjeravaju dovoljno, te da je elektronska komunikacija – bez obaveze dostavljanja originala – otvorila prostor za zloupotrebe. U praksi, to znači da se vlasništvo može prepisati na osnovu papira koji izgleda „formalno ispravno“, iako je sadržinski lažan.
Kamatar Miro Čalušić i borba za oduzimanje imovine
Podsjećanje na slučaj pokojnog kamatara Mire Čalušića pokazuje koliko povrat i oduzimanje sporne imovine može trajati. On je, prema ranijim navodima, između 2007. i 2013. godine lihvarskim ugovorima dolazio do nekretnina, uhapšen je u januaru 2013, a 2017. je pobjegao u Bosnu i Hercegovinu neposredno prije izricanja nepravosnažne presude. Preminuo je 14. marta 2018. godine, pa oduzimanje imovine tada nije provedeno. Kasnije je država pokrenula poseban postupak prema nasljedniku, a Opštinski krivični sud u Zagrebu je krajem prošle godine nepravosnažno odlučio da se nasljedniku oduzima imovina vrijedna gotovo četiri miliona evra.
Ključno pitanje ostaje isto: da li i kada oštećeni realno dolaze do svoje imovine, ili postupci traju toliko dugo da pravda postaje spora i neizvjesna.
Kuća na Viru: lažna ovjera, ukradena lična karta
Jedan od upečatljivih primjera odnosi se na nekretninu na ostrvu Viru, za koju je navedeno da je još 2012. godine prevarom „oteta“ američkom Hrvatu. Nasljednica je za sve saznala tek nakon ostavinske rasprave, kada je shvatila da kuća više ne glasi na ime njenog pokojnog supruga.
Sud je u tom predmetu utvrdio da je kupoprodajni ugovor na osnovu kojeg se prevarant upisao kao vlasnik – nepostojeći i bez pravnog dejstva, te je naloženo brisanje upisa i vraćanje stanja u zemljišnim knjigama na ranije. Tokom postupka je utvrđeno i da je ugovor bio lažiran: navodno je ovjeren na adresi
u Zagrebu na kojoj taj notar nikada nije radio, a pojavile su se indicije i o falsifikovanoj ličnoj karti – odnosno iskorištenoj ispravi koja je ranije izgubljena i prijavljena. I pored pravopisnih grešaka u dokumentu, prevarant se uspio upisati, a zatim nekretninu i prodati osobi koja je tvrdila da nije znala da je riječ o prevari. Pošto presuda nije pravosnažna, nasljednica još ne može faktički do kuće.
Zagreb: Čovjek saznao da kuća nije njegova
Sličan šok doživio je i Mladen F. iz Zagreba. On je, prema navodima, tek u martu 2021. godine u zemljišnoknjižnom odjelu saznao da više nije vlasnik kuće – kada je prikupljao dokumentaciju za obnovu krovišta nakon potresa.
U spisima se, prema opisu, nalazio kupoprodajni ugovor koji on nikada nije potpisao niti je bio kod notara u Velikoj Gorici, gdje je, navodno, 9. januara 2020. ovjerio potpis na ugovoru o prodaji za 260.000 evra. Tvrdio je i da novac nikada nije primio.
Prijava policiji
Predmet je prijavljen policiji, a podignuta je optužnica protiv dvojice muškaraca zbog sumnje da su falsifikovali ugovor i nezakonito se upisali kao vlasnici. Navodi se i da je notar kasnije prijavio da broj ovjere ne odgovara ispravi i da potpis i pečat nisu autentični, dok optuženi negiraju krivicu.
Lažni ugovori, lažne ovjere i dalja prodaja
Među većim aferama ističe se ona u kojoj je, prema USKOK-u, Krešo Matić organizovao i vodio zločinačko udruženje koje je od novembra 2019. do aprila 2022. na području Zagreba nezakonito preuzimalo vlasništvo nad nekretninama. Mehanizam je opisan kao mreža prividnih poslova i nevjerodostojne dokumentacije: ugovori sa lažnim potpisima, neautentične javnobilježničke ovjere, zatim prijedlozi za uknjižbu i upisi, uz uloge članova koji pronalaze „pogodne“ nekretnine, osobe na koje bi se imovina privremeno prepisala, kupce, te one koji omogućavaju ulazak u posjed i čuvanje preuzetih nekretnina.
Detalji iz optužnice
Prema navodima optužbe, vlasnici i nasljednici oštećeni su za više od 2,3 miliona evra, uz dodatne sumnje na štetu kupcima i protivpravnu korist kroz prodaju i prisvajanje. Matić je, prema citiranom iskazu, tvrdio da je izrađivao dokumente po narudžbi drugih, navodeći da su mu donosili razne kopije, uključujući i dokumente notara koji više ne rade ili nisu živi.
Zanimljiv detalj iz postupka je i svjedočenje javnog bilježnika Igora Martinovića, za kojeg se navodi da je priznao da je ovjeravao dokumente bez provjere njihove autentičnosti, te da mu se Matić predstavljao kao advokat sa kancelarijom na Trgu bana Josipa Jelačića.
Lopud i „prodaja“ pokojnika
U nizu sličnih priča je i slučaj s Lopuda, gdje se sumnja da je 48-godišnjak pokušao da na sebe prepiše više nekretnina tako što je sastavio neistinit kupoprodajni ugovor: pokojni vlasnik naveden kao prodavac, a on kao kupac, uz lažni potpis i neautentičnu ovjeru. Kopije su zatim, prema sumnjama, ovjerene kod drugog notara, pa priložene prijedlogu za uknjižbu, nakon čega je zemljišnoknjižni odjel dopustio upis. Procijenjena protivpravna korist u tom slučaju navedena je na najmanje 100.000 evra.
Šta je zajedničko svim slučajevima
Od Vira do Zagreba, obrazac je isti: falsifikat se predstavi kao „uredan papir“, sistem ga propusti, upis u zemljišne knjige promijeni vlasnika, a oštećeni često sazna prekasno – tek kad želi da renovira, proda, naslijedi ili administrativno riješi svoju imovinu. Povrat, čak i kad sud utvrdi da je ugovor nepostojeći ili lažan, zna da traje godinama i zavisi od pravosnažnosti presuda, postupaka brisanja upisa i borbe sa „savjesnim kupcima“ koji se pozivaju na stanje u zemljišnim knjigama.
U međuvremenu, slučaj Roberta DiCaprija dodatno pojačava pitanje: koliko je vlasništvo nad nekretninom zaista sigurno ako se, prema sumnjama istražilaca, može prepisati „u nekoliko sedmica“ – bez znanja vlasnika i na osnovu falsifikovanih dokumenata, prenosi Dnevno.
