Kao i mnogi mladi ljudi s ovih prostora, Marin Mustapić i njegova supruga Iva odlučili su prije nekoliko godina da krenu put Njemačke, u potrazi za sigurnijim poslom i boljim životnim uslovima.
U tom trenutku bili su sami, bez djece, s jasnom namjerom da u inostranstvu izgrade svoju budućnost.
Živjeli su i radili u Štutgartu, oboje u ugostiteljstvu. Marin je radio u italijanskom restoranu, zajedno s pravim pica-majstorom iz Napulja, gdje je stekao znanje i recepte autentične italijanske pice, kakva se rijetko gdje može probati.
Finansijski je sve funkcionisalo, ali misli su uvijek bile kod kuće. Dođeš s posla, a u glavi su Stolac, kuća, Hercegovina, priča Marin.
Prekretnica u životu dogodila se kada je Iva ostala trudna. Tada su, kako kaže Marin, shvatili da, uprkos sigurnosti, Njemačka nije mjesto na kojem žele da odgajaju dijete.
“Odlučili smo se da se vratimo. Uložili smo novac u porodičnu kuću na Maslinama, uredili prizemlje i rekli: ‘vraćamo se pa šta Bog da'”, kaže Marin za Stolac City.
Povratak nije bio lak. Iva zbog trudnoće nije mogla da radi, a Marin je jedno vrijeme odlazio na sezonski rad u Austriju, potom se zaposlio kao kuvar u Čapljini. Ipak, želja za sopstvenim poslom i nezavisnošću bila je jača.
Počeo je skromno
Rješenje je pronašao u onome što najbolje zna – kuvanju. Počeo je s pripremom peke i tradicionalnih domaćih jela, isprva skromno, sa svega nekoliko tepsija. Međutim, vrlo brzo, nakon objava na društvenim mrežama, interesovanje je preraslo sva očekivanja.
“Kako sam objavio na Fejsbuku, pozivi su samo stizali. U srcu sezone ispečem koliko mogu, a isto toliko moram i da odbijem. Radilo se bukvalno za cijelu Hercegovinu – Stolac, Neum, Čapljinu, Mostar, Međugorje, Široki Brijeg. Danas sam to malo suzio jer se ne može sve stići”, priča Marin.
Posebnu toplinu ovoj priči daje porodični duh. Njihova kćerkica Nina bila je prisutna od samih početaka, a kako Marin kroz osmijeh kaže, bila je i “najmlađa dostavljačica u regiji”, jer je s majkom svakodnevno bila u automobilu tokom dostava.
Uz peke i domaća jela, važan dio ponude su i domaći hljebovi koje priprema Marinova supruga Iva. Hljebovi, koje od milja nazivaju “lepuhani”, brzo su postali prepoznatljiv detalj njihove priče i omiljen dodatak uz svako jelo.
Sve je domaće, ručno i s puno ljubavi. Ljudi su ih sami prozvali “lepuhani” i taj naziv se jednostavno primio, kaže Marin.
Gledajući ka budućnosti, Marin ne krije želju da u Stolac donese i pravu italijansku picu, zasnovanu na receptima i znanju stečenom u radu s italijanskim majstorima u Njemačkoj.
“Pica je moja prva ljubav. Volio bih da spojim domaća jela ispod sača i pravu italijansku picu, kakvu ovdje još nemamo. Trenutno sam u potrazi za odgovarajućim prostorom”, otkriva Marin.
Nigdje nije kao u Stocu
Na kraju razgovora, Marin posebno ističe zahvalnost ljudima koji su prepoznali njihov trud i podržali ih od samog početka.
“Veliko hvala svima koji naručuju i podržavaju nas svaki dan. Mogu da kažem da nigdje nije kao u gradu Stocu i da je ovdje život poseban. Takve misli mi daju snagu i potvrđuju da smo donijeli ispravnu odluku”, rekao je.
Za kraj, Marin ima jasnu poruku za sve koji razmišljaju o povratku iz inostranstva:
“Ovdje se može živjeti. Nije kao prije, ide nabolje. Posla ima, ali treba raditi. Ja ustajem u šest ujutro, kući dolazim u osam naveče. Nigdje nema ljepše nego ovdje – zbog ljudi, običaja, klime i života.”
Priča porodice Mustapić još je jedan dokaz da se uz rad, upornost i vjeru u sebe – povratak kući može pretvoriti u uspješnu i iskrenu životnu priču.
