Zlatna boja, gusta tekstura, etiketa s natpisom “domaći med” i slika pčele – na prvi pogled sve djeluje savršeno prirodno. No iza te privlačne slike često se krije sasvim druga priča. Stručnjaci godinama upozoravaju da se med sve češće krivotvori, miješa s jeftinim sirupima ili uvozi iz zemalja s upitnim standardima kvalitete. A kupci, vođeni željom da podrže domaće proizvođače, nerijetko ni ne znaju što zapravo stavljaju na svoj stol.
Prava pčela za kilogram meda mora obići milione cvjetova, ali proizvođač lažnog meda treba samo – šećerni sirup. Najčešći oblik prevare uključuje miješanje pravog meda s kukuruznim, rižinim ili glukoznim sirupima, što značajno smanjuje trošak proizvodnje, ali i nutritivnu vrijednost proizvoda.
Takav “med” može izgledati uvjerljivo: ima boju, gustoću i miris sličan pravome, ali nema onaj složen, cvjetni okus koji se osjeti kod prirodnog meda. U nekim slučajevima, sirup se uvozi u velikim količinama i zatim se u domaćim pogonima deklarira kao lokalni proizvod.
Još je problematičnija situacija kad se med zagrijava kako bi duže ostao tečan, čime se uništavaju enzimi i korisne tvari. U nekim uzorcima koje su analizirale europske agencije, pronađeni su i tragovi antibiotika, pesticida ili teških metala – jasni pokazatelji da nije riječ o medu koji dolazi iz zdravih pčelinjih zajednica.
Ako kupujete u trgovini, čitajte deklaraciju – pravi med mora imati jasno navedeno podrijetlo i podatke o pčelaru ili proizvođaču.
Kod kupnje od malih proizvođača vrijedi se raspitati gdje se nalaze pčelinjaci i postoji li mogućnost posjeta ili članstva u pčelarskoj udruzi. Pravi med obično se kristalizira s vremenom, dok onaj “lažni” ostaje tečan mjesecima. Također, ako se med previše pjeni ili ima “karamelasti” okus, vjerovatno je pregrijan ili razrijeđen.
Na kraju, vrijedi zapamtiti jedno: dobar med nije samo sladilo, nego i živi proizvod – rezultat rada pčela, cvjetova i pčelara. Zato birajte provjerene proizvođače, čitajte deklaracije i ne dajte da vas zavara lijepa etiketa.
Azra.ba
