Ljenjivci su jedne od najneobičnijih životinja na svijetu, a njihovo ime, iako im zvuči kao mana, zapravo je njihov najjači adut za preživljavanje u tropskim šumama Centralne i Južne Amerike. Sporost je, u njihovom slučaju, odličan mehanizam odbrane.
Budući da se kreću izuzetno polako, maksimalna brzina im je oko 1,5 metar u minuti, teško ih je uočiti, jer predatori mnogo lakše primjećuju plijen u pokretu. Njihova kamuflaža je dodatno poboljšana izuzetnim prirodnim trikom. U njihovom dugom krznu rastu zelenkaste alge.
Ove alge čine ljenjivca gotovo nevidljivim među lišćem, a usput mu služe i kao dodatni izvor hranljivih materija koje može upijati direktno kroz kožu. Kako cijeli život provode viseći naglavačke s grane, ljenjivcima dlake rastu od stomaka prema leđima, što je suprotno od većine sisara. Ovakav smjer rasta omogućuje da se kiša lakše slijeva s njih, održavajući im krzno relativno suvim. Iako su na kopnu vrlo spori i nespretni, ljenjivci su izvrsni plivači.
Jedan od njihovih najmisterioznijih običaja je silazak sa stabala. Ljenjivci silaze na tlo samo jednom sedmično, i to isključivo da bi obavili veliku nuždu. Taj trenutak je za njih vrlo opasan.
Da bi im bilo lakše neprestano visiti, unutrašnji organi su im evoluirali tako da su priljubljeni uz rebra, čime se smanjuje pritisak na dijafragmu. Pored svega, troprsti ljenjivci imaju i nevjerovatno fleksibilan vrat sa devet vratnih pršljenova, za razliku od standardnih sedam kod većine sisara, što im omogućava da glavu okrenu skoro 270 stepeni dok vise, prateći okolinu bez pomjeranja tijela.
