U njoj, žena poznata samo kao B., kaže: “Nisam željela da dijelim svog tatu sa cijelim svijetom”, piše Dejli Mejl, a prenosi “B92”.
Dodaje: “Posilije njegove smrti, morala sam da naučim da živim sa napadima na njega, pogrešnim predstavljanjima njega i sa osjećajem da moj tata sada pripada svima. Plakala sam i tugovala za tatom, dok su fanovi širom svijeta tugovali za Fredijem. Kada imate 15 godina, to nije lako”, rekla je.
Kako navodi morala je da odraste bez njega i da proživi sve važne trenutke i događaje bez njegove podrške.
“Trideset godina sam gradila svoj život i porodicu bez njega i morala da prihvatim da neće biti tu da sa nama dijeli srećne trenutke. Trideset godina, dok je ostatak svijeta iznova tumačio Merkjurijev život, njegovu muziku i sve što je bio, ja sam željela da svog tatu zadržim samo za sebe i svoju porodicu. Kako sam mogla ranije da progovorim?”, navodi se.
B. je dala izjavu nakon što je saznala da Merkjurijeva nekadašnja ljubavnica i bliska prijateljica, Meri Ostin, navodno tvrdi da nije znala da B. postoji, piše Dejli Mejl.
Ostin, koja je naslijedila veći dio Merkjurijevog bogatstva i izbjegava javnost, navodno je dovela u pitanje B-inu priču u intervjuu za nedeljne novine.
Knjiga koja prenosi njenu priču, “Love, Freddie” izlazi u septembru.
B. kaže: “Shrvana sam navodnim odgovorom Meri Ostin. Trideset četiri godine istina o Fredijevom životu je iskrivljivana, izvrnuta i prepravljana, a ona nije rekla ništa – osim svog komentara o filmu Bohemian Rhapsody, koji je nazvala “umjetničkom slobodom’ A sada, iako knjigu još nije pročitala, navodno daje takvu izjavu. Ne razumijem zašto.”
Kako piše “B92”, knjiga govori o djetetu koje je začeto slučajno, tokom kratke avanture sa suprugom bliskog prijatelja 1976. godine, godinu dana nakon što je Bohemian Rhapsody postala hit.
Otkriće je šokiralo milione fanova pjevača, koji su ga godinama voljeli i prihvatali kao homoseksualca. Njegov poslednji partner, pokojni Džim Haton, bio je jedan od onih koji su pisali knjige o svom iskustvu sa njim.
Iako je bio legendarni šoumen poznat po raskoši, duhovitosti i glasovnom rasponu od četiri oktave, Fredi je imao i nekoliko ozbiljnih veza sa ženama.
Među njima i Meri Ostin, koju je upoznao kad je ona imala 19, a on 23 godine, mnogo prije nego što je postao svjetska zvijezda. Živjeli su zajedno i bili vereni prije nego što je Fredi otkrio da je gej.
Nikada nisu imali djecu, iako je Meri kasnije dobila dva sina sa drugim partnerom, a ostala je bliska sa Fredijem do kraja njegovog života.
Veza sa drugom ženom, majkom njegovog djeteta – ostala je strogo čuvana tajna.
U prvom poglavlju knjige nalazi se rukom pisano pismo Fredijeve ćerke, u kome piše: “Fredi Merkjuri je bio i ostao moj otac. Imali smo vrlo blizak i pun ljubavi odnos od trenutka mog rođenja, pa do poslednjih 15 godina njegovog života. On me obožavao i bio mi posvećen. Okolnosti mog rođenja možda se, po većini standarda, čine neobičnim, čak i šokantnim. To ne bi trebalo da iznenadi. Nikada to nije umanjilo njegovu predanost da me voli i brine o meni. Čuvao me je kao najdragocjenije blago.”
Autorka knjige, Lesli-En Džouns, ističe da je priča u potpunosti ispričana B-inim glasom i da se zasniva na zbirci od 17 rukom pisanih dnevnika koje joj je Fredi dao tri nedjelje prije smrti.
B. objašnjava da je sama kontaktirala autorku: “Uprkos kritikama koje će se sigurno pojačati s medijskom pažnjom, dokumentarcem i skorim izlaskom knjige, želim da kažem da sam ja sama odlučila da se javim Lesli-En Džouns. Razlozi i okolnosti su objašnjeni u knjizi, a ja odobravam knjigu. Neki me optužuju da je autorka izmislila priču i iskoristila me. Želim da budem jasna – to nije istina. Nakon što sam pročitala prvi nacrt, ona je poštovala moju želju da iz knjige ukloni dijelove koje nisam žejela da budu objavljeni. Uvijek je poštovala moje zahtjeve i željela da budem potpuno zadovoljna. Nikada me nije iskoristila. Javnost treba da zna da nisam mogla da nađem pažljivijeg, strpljivijeg i brižnijeg pisca.”
Dodaje: “Za njegove fanove, proteklih 34 godine su bile o pjesmama koje nije napisao, otpjevao ili snimio i koncertima koje nije održao. Za mene – a sigurna sam i za druge njemu bliske – to su bile godine svega što nismo mogli zajedno da doživimo: razgovora koje nismo vodili, pitanja koja nismo postavili, odgovora koje nismo dali; priznanja koja nismo mogli da podijelimo, sijmeha kojeg nije bilo, igara koje nismo igrali; rođendana, Božića, trenutaka i vremena koje nikada nismo proveli zajedno.”
(B92)
