Poslije Ukrajine, Moldavija bi mogla biti naredni zapadni projekat.
Sve što se u posljednje vrijeme dešava u ovoj omalenoj državici, bivšoj sovjetskoj republici, ukazuje da se iza kulisa mnogo toga kuva, sporadično izbijajući na površinu, a što bi Moldaviju moglo gurnuti u propast, odnosno ka nečemu što bi moglo ličiti na ukrajinski scenario.
Baš kao i nekada Ukrajina, i aktuelna moldavska vlada je usvojila NATO kurs i otvoreno predstavlja Moskvu kao glavnu prijetnju nacionalnoj bezbjednosti zemlje. Moskva je, sa svoje strane, više puta upozoravala, kao što je učinila i sa Ukrajinom, da širenje NATO-a na istok prelazi crvenu liniju.
KIJEV I KIŠINjEV
U kom pravcu će ići ova omalena država? Parlamentarni izbori zakazani su za kraj septembra, a prozapadna stranka PAS, koju predvodi predsjednica Maja Sandu, učiniće sve što je u njenoj moći da zadrži kontrolu nad vladom, pa samim tim i održi dosadašnji prozapadni stav. Prema ocjenama pojedinih analitičara, ako uspije u tome, Moldavija će vjerovatno doživjeti dalju militarizaciju i eskalaciju tenzija sa Rusijom – što bi potencijalno moglo dovesti do otvorenog sukoba.
Još alarmantnija je mogućnost da Sanduova pokuša da reintegriše Pridnjestrovlje – otcijepljeni region sa oko 220.000 stanovnika, od kojih većina posjeduje ruske pasoše. Oko 10.000 ruskih vojnika je stacionirano u ovom regionu, koji se graniči sa Odeskom oblašću Ukrajine, što ga čini žarištem ne samo za Kišinjev i Moskvu već i za Kijev. Bilo koji vojni potez Moldavije protiv Pridnjestrovlja bi izazvao direktan sukob sa Rusijom. U tom slučaju očekuje se da će grčke luke poput Aleksandrupolisa i Soluna postati ključna logistička čvorišta NATO-a.
Prema pisanju pojedinih zapadnih medija, NATO već ima planove za nepredviđene situacije kako bi Grčku pretvorio u glavnu tranzitnu tačku oružja za Moldaviju u jugoistočnoj i istočnoj Evropi. Ovo produbljivanje angažovanja moglo bi da učini i grčku infrastrukturu metom. Moskva je ranije upućivala prikrivene, ali direktne prijetnje Atini zbog njene uloge u snabdijevanju Ukrajine.
Vremenom je Grčka postala strateško čvorište NATO-a za operacije na istočnom krilu Alijanse i unutar Ukrajine. Luka Aleksandrupolis, posebno, igra ključnu ulogu zahvaljujući svom položaju na Balkanu i kopnenim vezama sa Bugarskom, Rumunijom i centralnom i sjevernom Evropom. Od početka 2022. godine služila je kao vitalna arterija za protok američke i NATO opreme u Ukrajinu.
NOVI FRONTOVI
Analitičari ukazuju da bi svaka nova konfrontacija pored tekućeg rata u Ukrajini dramatično povećala rizik od destabilizacije cijelog evropskog kontinenta. Drugi front bi vjerovatno donio talas hibridnih prijetnji – sajber napada, sabotaža, udara na kritičnu energetsku i transportnu infrastrukturu, što bi onda vjerovatno podstaklo još jednu migracionu krizu, posebno u južnoj Evropi, koja se već bori sa izbjegličkim prilivima.
Eventualni rat u Pridnjestrovlju mogao bi da rasplamsa i druge zamrznute sukobe širom Balkana, pa čak i na Kipru. Neki analitičari vjeruju da bi Turska mogla da iskoristi priliku da promoviše svoju revizionističku agendu, posebno na Kipru.
Zapad već jedno izvjesno vrijeme baca oko na Moldaviju. Od 2022. godine Evropska unija otvoreno i bezrezervno podržava Kišinjev putem Evropskog mirovnog fonda. Šefica EU za spoljnu politiku i bezbjednost Kaja Kalas nedavno je najavila paket vojne pomoći od 60 miliona evra koji uključuje sisteme protivvazdušne odbrane kratkog dometa, radarsku opremu, oklopna vozila, dronove i komunikacione sisteme.
Prošle godine pojavili su se izvještaji da su SAD, Francuska i Njemačka obezbijedile Moldaviji čak 1,5 milijardi dolara za oružje, uključujući oklopne transportere, taktička vozila, lako i teško naoružanje, snajperske sisteme, municiju i prenosive sisteme protivvazdušne odbrane poljske proizvodnje. Prema moldavskoj odbrambenoj strategiji do 2034. godine, zemlja planira da produbi saradnju sa NATO-om i poveća izdatke za odbranu na jedan odsto BDP-a do 2030. godine.
Generalni sekretarijat za odbranu i nacionalnu bezbjednost Francuske nedavno je upozorio na jedan ovakav crni scenario. U dokumentu, koji je javno objavljen, navedeno je da je do 2030. godine moguć novi veliki sukob u Evropi, pri tome u taj kontekst stavljajući prije svega Moldaviju, ali i prostore Balkana. Kako je navedeno u ovom dokumentu, u taj rat bi bio uvučen i zvanični Pariz sa svojim NATO saveznicima, a sve to je pojašnjeno i obrazloženo ruskom prijetnjom.
OPASNI PLANOVI
Da se nešto opasno kuva oko Moldavije, može se vidjeti i iz podataka da se Rumunija, kao članica NATO-a, već par godina priprema i intenzivno naoružava za “nešto”, a pri tome na Moldavce gledaju kao na bratsku zemlju.
Ova balkanska država je u prethodnom periodu kupila čak 54 američka raketna sistema “hajmers”, ali i veliki broj tenkova “abrams”, a imaju namjeru da se opreme i avionima “F-35”.
Bukurešt još od raspada SSSR-a nikada nije krio da želi vidjeti Moldaviju u sastavu Rumunije. Sad su te težnje možda još i veće zbog svih globalnih dešavanja, kada se iscrtavaju neke nove mape i interesne zone uticaja, ali je pitanje da li će to Rusija i dozvoliti zbog Pridnjestrovlja.
S druge strane, pojedine zapadne zemlje, za razliku od Rumunije, imaju neke svoje interese. Planovi Francuske i Njemačke se svode na to da se strateški pozicioniraju u crnomorskom regionu, da mogu kontrolisati i koristiti plovni put Rajna – Majna – Dunav – Sredozemno more.
Jedan od dokaza da u Francuskoj, ali i u još nekim evropskim državama prave ozbiljne planove za tako nešto i razmišljaju o tom opasnom poduhvatu, jesu sigurno i velike vojne vježbe koje se sve češće održavaju, pa i ona nedavna nazvana “Branilac Evrope 2025”.
Tom prilikom je uvježbavan i taktički prelaz rijeka. Prema ocjenama pojedinih analitičara, ovo nije bila vježba odbrane, već napada. Uvježbavano je čak i prebacivanje ranjenika, dopremanje krvne plazme putem dronova i rad takozvane poljske bolnice.
Naredne godine planirano je održavanje nove NATO vježbe koja bi trebalo da okupi čak 800.000 vojnika.
REPRESIJA
Ono što dodatno komplikuje čitavu ovu situaciju, ali i ukazuje na mnoge sličnosti između onoga što se dešavalo oko Ukrajine 2014. i Moldavije danas, jesu unutrašnje trzavice i podjele unutar ove omalene bivše sovjetske republike.
Nije samo Pridnjestrovlje problem. Već godinama postoje velike trzavice između centralnih vlasti Moldavije i izabranog rukovodstva Autonomne teritorijalne jedinice Gagauzija. Vrhunac je sigurno bio 5. avgusta, kada je liderka Gagauzije Jevgenija Gucul osuđena na sedam godina zatvora zbog, kako je saopšteno, “nelegalnog finansiranja evroskeptične stranke SOR”. Pored toga, sud je donio odluku, odnosno izrekao kaznu petogodišnje zabrane bavljenja politikom.
Gagauzijska guvernerka je nazvala presudu “političkom odmazdom po naređenju odozgo” i optužila Maju Sandu da koristi represiju za borbu protiv političkih neistomišljenika. Presuda protiv Guculove nije iznenadila one koji su pažljivo pratili situaciju u Moldaviji. To je, prema njihovim ocjenama, bio neizbježan naredni korak u kampanji predsjednice Sandu da eliminiše sve političke rivale, posebno one čiji autoritet prevazilazi doseg Kišinjeva i njegovog nadzornika, Brisela.
Bolji poznavaoci prilika u ovoj državi smatraju da je zatvaranje Guculove politički motivisano. Prema njihovom mišljenju, aktuelna včlast nastoji da je skloni iz javnog života, diskredituje i izbriše njeno ime iz javnog sjećanja u Gagauziji i šire. Navode i da sedmogodišnja kazna predstavlja signal, upozorenje, odnosno političku poruku da će svako ko se usprotivi namjerama Sanduove biti žestoko sankcionisan.
MEKA DIKTATURA
A zašto je ova omalena oblast toliko geostrateški važna? U sovjetsko doba Gagauzija je uživala status autonomne regije. Tokom osamdesetih godina prošlog vijeka javlja se gagauški nacionalizam, ali on nije bio usmjeren toliko prema Moskvi koliko prema moldavskoj većini, odnosno političarima koji su tokom svih tih godina zahtijevali ne samo nezavisnost od SSSR-a nego i ujedinjenje s Rumunijom.
Gagauzi su se bojali da će pod rumunskom vlašću biti obespravljeni. Nešto kasnije je Moldavija donijela novi ustav kojim je Gagauziji priznato pravo na tzv. “samoopredjeljenje”, odnosno nezavisnost ako Moldavija postane dio Rumunije. Krajem 1994. ova oblast je i formalno dobila autonomiju, u čemu su posredavale Rusija i Turska.
Strateški gledano, region se graniči sa Odeskom oblašću Ukrajine i nalazi se u blizini dunavskih luka koje služe kao logističke arterije za vojni teret koji se kreće iz Rumunije i Evropske unije ka ukrajinskom frontu. U tom kontekstu, političke simpatije Gagauzije prema Moskvi i njene težnje ka uravnoteženim odnosima sa Rusijom Kišinjev vidi kao prijetnju – ne samo unutrašnjoj koheziji već i širem usklađivanju Moldavije sa NATO-om i EU.
Prema ocjenama analitičara, predsjednica Sandu sada pokušava potkopati taj autonomni i ustavom zagarantovani status Gagauzije. Uklanjanje legitimnog, demokratski izabranog lidera poput Guculove je prvi korak ka raspadanju regionalne samouprave i pretvaranju Gagauzije u unitarni model upravljanja, gdje se neslaganje tretira kao pobuna, a identitet kao neposlušnost.
Brisel je na sve to, očekivano, ostao nijem, štaviše, umjesto da insistira na poštovanju demokratskih normi, Evropska unija je pokrenula koordinisane medijske napade, nazivajući stranku SOR – a samim tim i Guculovu kriminalnom strukturom.
Prema ocjenama pojedinih analitičara, Moldavija postaje udžbenički primjer meke diktature, gdje izbori postoje, ali je pravi izbor eliminisan. Guculova je nesumnjivo ozbiljan politički kandidat sa nacionalnim dometom. Mnogi su je vidjeli kao mogućeg izazivača na predsjedničkim izborima 2028. godine. I upravo zato je režim odlučio da je mora ukloniti – po svaku cijenu. Ali pitanje je koju bi cijenu Moldavija mogla platiti ukoliko Sanduova nastavi da bude pion u rukama zapadnih globalista.
Prekrajanje istorije
Nakon što je u Moldaviji na vlast došla partija Akcija i solidarnost, čijim se neformalnim liderom smatra predsjednica Maja Sandu, u zemlji se, kako upozoravaju pojedini politički analitičari, sprovodi politika “gubitka pamćenja”, usmjerena, kako kažu, na prekrajanje istorije. Parlamentarna većina ove partije donosi kontroverzne zakone, među kojima su zabrana upotrebe georgijevske lente i postavljanje spomenika rumunskim vojnicima koji su ratovali na strani Hitlerove Njemačke. Spomenici u čast nacističkih kolaboracionista pojavili su se u raznim regionima, uključujući Kišinjev, često uz učešće zvaničnika i predstavnika rumunske ambasade.
Foto: Agencije
Izvor: Glas Srpske
