Stanari tri zgrade u 19. arondismanu u Parizu poslednjih mesec dana ne smeju da koriste toplu vodu, nakon što je u njihovom sistemu za toplu vodu otkriven povišen nivo bakterije legionele, koja izaziva legionarsku bolest, prenela je danas televizija BFM.
Upozorenje se odnosi na 488 stanova, koji od tada nisu smeli da koriste toplu vodu za tuširanje, ili održavanje higijene u domaćinstvima.
Legionarska bolest je ozbiljna infekcija pluća, koja se prenosi na ljude preko respiratornog trakta, udisanjem mikrokapljica i aerosola iz kontaminirane tople vode.
Osobe koje već imaju neku hroničnu bolest, pušači, osobe oslabljenog imuniteta i osobe starije dobi izloženi su većem riziku od infekcije ovim bakterijama. Smrtnost pacijenata iznosi 5 – 10 %.
Izloženost legionelama ne dovodi uvijek do obolijevanja. Svake godine više od 1 000 putnika oboli od legionarske bolesti, ali se rizik od pojave legionarske bolesti u smještajnim objektima može smanjiti.
Kako se prenosi?
Legionarska bolest se prenosi udisanjem mikroskopskih kapljica vode (aerosola) koje sadrže bakterije iz roda Legionella koje žive u vodi i razmnožavaju se u odgovarajućim uslovima – u stajaćoj vodi pri temperaturi od 20 °C do 50 °C. Aerosoli u kojima su prisutne legionele mogu nastati, na primer, pri puštanju vode iz slavine ili tuša, pri stvaranju mehurića u vodi u hidromasažnim bazenima ili putem nekih klimatizacionih sistema.
Uslovi za rast i razvoj legionella koji povećavaju rizik od infekcije ljudi i rizična mesta u objektu
Povoljne uslove za razvoj legionelle omogućava voda temperature između 20°C i 50°C.
Rizična mesta su: cisterne ili rezervoari tople ili hladne vode, cevi s malim protokom vode ili bez protoka, sluz (biofilm), kamenac, korozija i prljavština na unutrašnjim površinama cevi, rezervoara, tuševa i slavina.
Klinička slika
Simptomi bolesti obično počinju dva do deset dana nakon izloženosti, a u retkim slučajevima potrebno je do tri nedelje da bi se oni razvili.
Najčešći simptomi bolesti su: povišena temperatura, groznica, glavobolja i bolovi u mišićima.
Nakon toga dolazi do pojave suvog kašlja i problema s disanjem koji se mogu razviti u teško zapaljenje pluća, često se javlja i proliv ili povraćanje, a kod polovine obolelih zbunjenost ili delirijum. Većini bolesnika potrebno je bolničko lečenje odgovarajućim antibioticima.