U BiH se 29 godina nakon rata i dalje traga za više od 7.600 nestalih, a jedan od problema koji postoje u ovom procesu jeste nedostatak savremene opreme za rad na terenu, kao što su sonde, terenska vozila i dronovi.
Proističe to iz 2. izvještaja o primjeni Međunarodne konvencije za zaštitu svih osoba od prisilnog nestanka za BiH, a koji je u procesu konsultacija.
Kako se navodi u ovom dokumentu, sa 31. decembrom 2023. godine ukupno je obrađeno 33.840 prijava nestalih osoba, od kojih je ukupno verifikovana 29.831 prijava, dok ih se 1.907 nalazi u Registru neverifikovanih.
Dakle, od ukupno verifikovanih 29.831 prijavu nestalih osoba, a to su osobe koje su nakon procesa verifikacije dobile status nestale osobe, nešto više od 7.600 odnosi se na prijave osoba za kojima se još traga.
“U skladu sa Zakonom o nestalim osobama proces prijavljivanja nestalih osoba još je otvoren. Članovi porodica nestalih osoba još prijavljuju svoje najmilije Institutu za nestale osobe BiH. Novozaprimljene prijave nestalih osoba imaju prioritet u postupku verifikacije. Od 2016. godine do danas Institut za nestale osobe BiH zaprimio je 224 nove prijave za traženje nestalih osoba”, navodi se u ovom dokumentu.
Za verifikaciju su, tvrde, ostali samo složeni slučajevi, gdje se podaci i dokumentacija potražuju od susjednih zemalja koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije, jer je određen broj nestalih osoba živio u jednoj zemlji, a nestao u drugoj, kao i nove prijave koje članovi porodica kontinuirano podnose.
“Ne postoji zastoj u procesu verifikacije, već se može konstatovati da je to svakodnevni, kontinuirani proces”, navodi se u ovom izvještaju, koji je izradilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH.
S druge strane, Isidora Graorac, predsjednica Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila, kaže da je brojka o broju nestalih frapantna.
“Kada su u pitanju nestali iz Srpske, riječ je o brojci od 1.636 lica za kojima se i dalje traga. Ta lica zaista zaslužuju svoje mjesto na kojem će počivati njihovi posmrtni ostaci, da se zna njihova sudbina i da njihovi članovi porodice imaju mjesto gdje će otići da upale svijeće i polože cvijeće”, rekla je Graorčeva za “Nezavisne novine”.
Ona ističe da smo došli u pat-poziciju jer, kako ocjenjuje, od početka rada Instituta za nestale osobe BiH imamo podatke koji su katastrofalni, odnosno brojke koje ne idu u prilog bilo kakvom radu i bilo kakvom pomaku.
“To nas generalno navodi na zaključak da je ovaj proces došao u ćorsokak i da se nešto pod hitno mora rješavati. Imamo roditelje koji umiru a ne saznaju istinu o sudbini svog djeteta, ne dožive da ih pronađu, identifikuju i dostojno sahrane i to je nešto što nas tjera da tražimo rješenja koja bi mogla dovesti do pokretanja ovog procesa”, rekla je ona i dodala da ne piju vodu objašnjenja da Institut nema dovoljno ljudstva i tehničkih sredstava, jer ta institucija nije formirana prošle, već prije 16 godina.
S druge strane, kako se ističe u spomenutom izvještaju, Institut za nestale osobe BiH se požalio da je od svog osnivanja 2008. godine suočen sa nedostatkom ljudskih, tehnoloških i finansijskih kapaciteta.
Dalje se navodi da vlasti u BiH nisu obezbijedile potrebne ljudske, finansijske i tehnološke resurse da bi se proces traženja nestalih osoba ubrzao.
“Poseban problem predstavlja nedostatak savremene opreme za rad na terenu (georadari, sonde, zaštitna oprema, terenska vozila, dronovi), kao i nedostatak finansijskih sredstava za digitalizaciju Centralne evidencije nestalih osoba BiH”, ističe se u 2. izvještaju o primjeni međunarodne konvencije za zaštitu svih osoba od prisilnog nestanka za BiH.
Prema dostupnim podacima, na području nekoliko zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije, tj. u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori traga se za još 11.563 nestale osobe, a od tog broja 65,9 odsto odnosi se na BiH.