Ruske snage probile su se u ukrajinski grad Vuhledar i trenutno drže njegov istočni dio. Ovo ne samo da poboljšava njihovu zaštitu Donjecka, kojeg su početkom godine već očistili od ukrajinskih trupa, već također poništava prošlogodišnje uspjehe Ukrajinaca kod Velyke Novosilke i rijeke Mokri Jaly.
Najvažnije, ovaj potez im omogućava da stabilizuju frontu i zaštite lijevo krilo jedinica koje napadaju Pokrovsk. Osvajanje cijelog Vuhledara, Pokrovska i Časiv Jara bi okupatorima otvorilo put za ofanzivu na Kramatorsk i Slovjansk, čime bi mogli preuzeti kontrolu nad cijelom Donjeckom oblasti.
Napredovanje ruskih snaga na istoku Vuhledara ugrožava posade koje brane grad. Posljednji put opskrbe prema gradu iz Bohojavlenke, sjeverno od Vuhledara, vjerovatno je već u dometu ruske artiljerije.
Ukrajinski prodor u Kursku oblast nije zaustavio ruski napredak. Iako ukrajinske trupe još uvijek drže ovu oblast, rusko zapovjedništvo nije povuklo snage s ključnog fronta u Donjeckoj oblasti, koji smatraju svojim prioritetom, i nastavili su s planom da osvoje cijelu oblast.
Nakon pada Avdijivke ovog proljeća, ruski okupatori su pokrenuli napad prema zapadu, prema Pokrovsku, kojem su sada udaljeni svega pet kilometara, kao i prema sjeveru, prema Torecku. Do 20. septembra ruske snage su već ušle u centar Torecka, a napredovale su i južno, gdje su zauzele središte naselja Leonidivka.
Jasno je da Rusija sada pokušava izvesti široku ofanzivu koja sa juga cilja na posljednja dva velika ukrajinska grada u Donjeckoj oblasti – Kramatorsk i Slovjansk. Ova dva grada su već dugo ključni cilj ruske vojske. Čak je i opsesivna bitka za Bahmut bila vođena željom da se osvoji Kramatorsk i Slovjansk. Planove Moskve poremetila je brza ukrajinska operacija u jesen 2022. godine, kada su oslobodili veliki dio Harkovske oblasti, uključujući Izjum i Kupjansk, odakle je trebao krenuti ruski napad sa sjevera, kojim bi Ukrajince stavili u okruženje.
Sada Moskva jasno planira napad iz više pravaca na Kosťantynivku, koja je ulaz u Kramatorsk. Napad može doći iz jugoistočnog smjera od Torecka, jugozapadnog od Pokrovska, te sjeveroistočnog pravca od Časiv Jara, koji zauzima ključnu poziciju jer se nalazi na visini iznad Kosťantynivke i Kramatorska.
Osim toga, zauzimanje Vuhledara bi dodatno ugrozilo ukrajinske jedinice u susjednoj Zaporoškoj oblasti, gdje je ruski napredak zasad izuzetno spor.
Institut za proučavanje rata ističe da Rusija nema dovoljno snaga za brzu ofanzivu ili veliku operaciju opkoljavanja, ali njihova taktika sporog napredovanja kroz slabo utvrđene ukrajinske pozicije omogućava im da osvoje značajne teritorije. Blizu su ostvarenju svojih ciljeva, naročito jer mogu uništavati ukrajinske pozicije bombardovanjem iz zraka koristeći klizne bombe.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski očajnički traži dodatnu podršku Zapada i odobrenje za korištenje zapadnog oružja kako bi ciljao ruske pozicije unutar teritorija Rusije. Njegov cilj je da nanese Rusiji štetu i oslabi njenu logistiku, kako bi smanjili aktivnosti u Donjeckoj oblasti, gdje Ukrajinci teško izdržavaju pod stalnim pritiskom na dugom frontu.
Međutim, i Rusiji nedostaje ljudstva, pa su prisiljeni koristiti staro naoružanje. U ratu iscrpljivanja, to im zasad omogućava da zadrže prednost nad Ukrajinom.
Osvajanje Donjecke oblasti bi Moskvi omogućilo da proglasi ostvarenje prvobitnog cilja rata – “oslobođenje” Donjecke i Luganske Narodne Republike na teritoriju tih oblasti. Nakon toga, Moskva bi mogla tvrditi da je prvi cilj rata postignut i potencijalno započeti pregovore o okončanju sukoba.
Uz to, osvajanje Donjecke oblasti bi stvorilo povoljniju situaciju za Rusiju da preuzme i Zaporošku oblast, koju je već formalno pripojila, iako je još uvijek ne kontrolira.
Klix.ba
