Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije rekao je danas u besjedi u manastiru Krka da svako treba da čita Sveto jevanđelje, ali ne na način da se kroz njega sudi drugima, naglasivši da je ljubav uvijek i raspeće.
Kada ga čitam, ne treba da ga čitam razmišljajući kako ću kroz njega suditi drugima i proveravati druge, kako ću uz pomoć njega pokazati da drugi nije u pravu. Ne, kada ga ja čitam meni se Gospod obraća i poziva da Njegovu riječ, uzmem u pamet, da bude moj život, da njim mislim, slušam, živim – rekao je patrijarh.
Prema njegovim riječima, to znači upravo ono što apostol Pavle govori da ljubav bude princip, da bude važno ne ono što drugi čine, nego ono što ti činiš njima.
– Bog će mene pitati šta sam ja učinio tebi, a neće me pitati šta si ti učinio meni – rekao je patrijarh Porfirije poslije Svete arhijerejske liturgije.
Ukazao je i da su se sabrali na ovom svetom mjestu na kojem vijekovima postoji ova pravoslavna svetinja u kojoj se sabiraju pravoslavni Srbi iz Dalmacije i svih krajeva svijeta.
– Ako hoćemo da budemo žitelji i stanovnici ne samo ideje nego i života manastira Krke, života i reči apostola Pavla, onda nećemo imati nikakvu dilemu. Možda neće biti lako, jer to podrazumijeva krst. Ljubav je uvek raspeće. Koliko samo pati majka zbog svog deteta i otac koliko znoja proliva da bi vaspitao dijete – rekao je Njegova svetost.
Prema njegovim riječima, to je raspeće, ali u tom raspeću je vaskrsenje jer to čini iz ljubavi i unutrašnja satisfakcija je upravo ljubav koja je dar od Boga.
Njegovoj svetosti sasluživali su Njegovo visokopreosveštenstvo arhiepiskop zadarsko-šibenički i mitropolit dalmatinski Nikodim i Njegovo preosveštenstvo episkop bihaćko-petrovački Sergije, u prisustvu brojnog vjernog naroda.
Manastir Krka nalazi se blizu Kistanja, između Knina i Šibenika. Smješten je u kanjonu rijeke Krke i njegova crkva Svetog arhanđela Mihaila podignuta je prema predanju u vrijeme kralja Milutina, na mjestu gdje je apostol Pavle držao propovijed.
Manastir se prvi put pominje 1345. godine kao zadužbina kneginje Јelene Nemanjić Šubić.
U vrijeme turskih upada od sredine 14. vijeka do 1480. godine porušen je manastir Dragović, 1502. godine opustošena je Krupa, a kaluđeri iz ovih manastira našli su utočište u manastiru Krka.
