Sada znamo zašto su neki dobili Covid, a neki ne
Unatoč činjenici da su volonteri bili izloženi potpuno istoj dozi virusa, kasnije nisu svi bili pozitivni na Covid, a sada znamo zašto
Iako smo svi pomalo zaboravili na pandemiju korona virusa, odgovor na ključno pitanje zašto su neki ljudi zaraženi više puta, a drugi ni jednom, još uvijek nije pronađen. Do sada. Naime, nakon sprovođenja opsežnog istraživanja, naučnici su na tragu rješenja ove misterije.
Univerzitetski koledž i Imperial College iz Londona i Wellcome Sanger Institute proveli su istraživanje u kojem su izložili dobrovoljce virusu SARS-CoV-2 koji uzrokuje covid u kontroliranim uvjetima i proučili njihovu reakciju do najsitnijih detalja.
Studija, objavljena u časopisu Nature , uključivala je nevakcinisane volontere koji nisu imali istoriju oporavka od covida. Bili su izloženi maloj količini izvornog soja virusa kroz sprej za nos. Volonteri su potom stavljeni u karantin gdje su pažljivo praćeni i redovno testirani, a njihovi uzorci analizirani u kontroliranim i sigurnim uvjetima.
Osim krvi, od ukupno 16 dobrovoljaca uzeti su i uzorci tkiva između nosa i grla. Testovi su rađeni prije izlaganja virusu i ponovo, u određenim intervalima, nakon izlaganja.
Analiza
Uzorci su zatim obrađeni i analizirani tehnologijom jednoćelijskog sekvenciranja, te je bilo moguće izdvojiti i analizirati genetski materijal svake pojedinačne ćelije. Zahvaljujući ovoj naprednoj tehnologiji, razvoj bolesti mogao se vrlo detaljno pratiti od faze prije infekcije do oporavka.
Unatoč činjenici da su volonteri bili izloženi potpuno istoj dozi virusa, nisu svi kasnije bili pozitivni na kovid.
Naučnici su dobrovoljce svrstali u tri odvojene grupe. Šest dobrovoljaca razvilo je tipičan blagi oblik bolesti i bio je pozitivan na kovid nekoliko dana nakon pojave prvih simptoma. Ova grupa je nazvana ‘grupom perzistentne infekcije’.
Od preostalih deset dobrovoljaca koji nisu odmah razvili trajnu infekciju, što znači da su se nekako riješili virusa u vrlo ranoj fazi, tri su razvila ‘srednjoročnu’ infekciju s povremenim pojedinačnim pozitivnim testovima na virus i ograničenim simptomima. Ova grupa je nazvana ‘grupom prolazne infekcije’.
Preostalih sedam dobrovoljaca ostalo je negativno na svim testovima i nikada nisu razvili nikakve simptome. Ova grupa je nazvana ‘grupom abortivne infekcije’. Ovo je ujedno i prva potvrda abortivnih infekcija, za koje ranije nije bilo dokaza.
Uprkos različitim ishodima, učesnici studije iz svih grupa imali su neke specifične nove imunološke reakcije, uključujući i one čiji je imuni sistem sprečio infekciju.
Nešto potpuno drugačije
Naučnici su zatim izmjerili vrijeme do početka ćelijske reakcije u sve tri grupe i uočili različite obrasce. Na primjer, kod dobrovoljaca kod kojih je virus samo nakratko otkriven, samo jedan dan nakon infekcije uočeno je vrlo snažno i trenutno nakupljanje imunoloških stanica u nosu.
Nešto sasvim drugačije dogodilo se u grupi perzistentne infekcije, gdje je uočen kasniji imunološki odgovor koji je započeo tek oko pet dana nakon infekcije, što je omogućilo virusu da se naseli u tijelu.
Kod ovih ljudi, stanice stimulirane ključnim imunološkim odgovorom otkrivene su i u krvi iu nosu. Ovaj odgovor, nazvan ‘interferonski odgovor’, jedan je od načina na koji naše tijelo signalizira imunološkom sistemu da se bori protiv virusa i drugih infekcija. Ono što je bilo iznenađujuće je da je odgovor prvo otkriven u krvi, a zatim u nosu, što sugerira da se imunološki odgovor iz nosa vrlo brzo širi.
Konačno, kod dobrovoljaca koji nisu razvili trajnu infekciju, otkriven je poseban gen nazvan HLA-DQA2 koji bi se mogao koristiti kao marker zaštite. Ove informacije mogu biti vrlo korisne u identifikaciji onih pojedinaca koji će vjerovatno biti zaštićeni od teškog oblika covida.
Ova studija ima značajne implikacije na buduće oblike liječenja i razvoj vakcine i vrlo je važan korak ka boljoj pripremljenosti za sljedeću pandemiju.
Jutarnji.hr
