Najstariji poznati čovjek koji je sačuvao tetovaže na svojoj mumificiranoj koži je Ötzi, Iceman iz Bolzana.
Prema Ginisovoj knjizi rekorda, Novozelanđanin Lucky Diamond Rich nosi titulu najtetoviranijeg muškarca na svijetu od 2006. godine. Ovaj izvođač i ulični izvođač svoju prvu tetovažu napravio je sa 16 godina, a danas, u 53. godini, lice i tijelo su mu potpuno prekriveni mastilom. Lucky Diamond Rich je svakako ekstreman primjer, ali činjenica je da su tetovaže postale važno sredstvo za izražavanje ličnosti, identiteta, pripadnosti određenoj grupi i obilježavanja životnih prekretnica u mnogim zemljama. Istraživanja pokazuju da su tetovaže najpopularnije u Italiji, gdje ih ima 48 posto stanovništva. Slijede Amerikanci, Šveđani, Australci, Argentinci, Danci i Britanci. Iako su poslednjih decenija ultimativni trend, za kojim traže fudbaleri, filmske i muzičke zvezde, ali i obični smrtnici, tetovaže nisu bez zdravstvenih rizika.
Šta je tetoviranje?
Prema Wikipediji, tetoviranje je trajno unošenje mastila različitih boja u kožu uz pomoć posebno izrađenih igala. Uglavnom se ljudi tetoviraju iz estetskih, ritualnih, običajnih, zdravstvenih i društvenih razloga. Životinje se tetoviraju kako bi se identificirala vrsta za uzgoj, vlasništvo, selekciju i zdravstvene svrhe. Otac teorije evolucije Čarls Darvin je u delu „Postanak čoveka“ iz 1871. napisao da nema zemlje na svetu u kojoj se ne praktikuje tetoviranje ili neki drugi oblik trajnog ukrašavanja tela. Njemački ljekar i etnolog iz 19. stoljeća Karl von den Steinen vjerovao je da se tetoviranje u Južnoj Americi razvilo iz običaja ukrašavanja tijela ožiljcima. Sok biljke utrljan u rane kako bi se spriječilo krvarenje uzrokovao je promjenu boje ožiljka. Sjevernoamerički ratnici Apači i Komanči trljali su zemlju u ratne rane kako bi ožiljci učinili vidljivijima i da bi se pokazali unutar plemena, a Novogvinejci su liječili infekcije trljanjem biljaka u rezove na koži, uzrokujući trajne ožiljke.
Koji su najstariji primjeri tetoviranja?
Najraniji dokaz umjetnosti tetoviranja dolazi u obliku glinenih figurica kojima su lica bila oslikana ili ugravirana da predstavljaju tragove tetovaže. Takve figure pronađene su u grobnicama u Japanu, koje datiraju iz 5000. godine prije nove ere.
Najstariji poznati čovjek koji je sačuvao tetovaže na svojoj mumificiranoj koži je Ötzi , ledeni čovjek iz Bolzana koji je umro nasilnom smrću prije 5.300 godina. Ocija su slučajno otkrili njemački planinari kada su u septembru 1991. godine u talijanskim Alpima na granici s Austrijom skrenuli s markirane staze u planinski usjek. Naučnici su tada shvatili da Ötzi ima čak 57 tetovaža na tijelu, a vjeruju da one ukazuju na rani tip akupunkture jer su se nalazile na ili blizu akupunkturnih tačaka. Iako nije poznato kako su Ötzijeve tetovaže nastale, čini se da su napravljene od čađe. Drugi rani primjeri tetovaža mogu se pratiti do perioda Srednjeg kraljevstva starog Egipta: pronađeno je nekoliko ženskih mumija s tetovažama koje datiraju iz 2000. godine prije Krista.
Kako je tetoviranje postalo dio popularne kulture?
Tetoviranje se na Zapadu smatralo tabuom veći dio 20. stoljeća. Bilo je uobičajeno vjerovanje da su tetovaže rezervirane samo za pripadnike marginaliziranih ili subkulturnih grupa, mornare, kriminalce itd. A onda su se 1970-ih stvari počele mijenjati. Na primjer, tetovaže su ušle u svijet mode 1971. godine kada je Issey Miyake predstavio svoju formativno kolekciju Tattoo jesen/zima u New Yorku. Uspon tetovaža u popularnoj kulturi datira iz kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih. U to vrijeme neke muzičke i filmske ikone počele su pokazivati svoje tetovaže, što je izazvalo pomamu za tetovažama. Brojne poznate ličnosti poput filmskih zvijezda, muzičara, sportista i drugih počele su javno da ističu svoje tetovaže kao dio svog ličnog stila i identiteta. To je podstaklo mnoge ljude da izraze svoj stav tetovažom.
Koji su rizici tetoviranja?
Poznata američka klinika Mayo objavila je na svojoj web stranici neke od rizika kojih mora biti svjestan svako ko se odluči na tetoviranje. Prvo, mastilo za tetoviranje može izazvati alergijske reakcije na koži, kao što je osip koji svrbi na mjestu tetovaže. To se može dogoditi čak i godinama nakon tetovaže, a crvena je vjerojatnije da će izazvati alergijsku reakciju nego druge boje mastila za tetoviranje. Nakon tetoviranja moguća je infekcija kože. Do infekcije može doći od kontaminirane tinte ili opreme koja nije pravilno sterilizirana. Ako oprema koja se koristi za izradu tetovaže nije pravilno sterilizirana, moguće je zaraziti se krvlju prenosivim bolestima. Na primjer, to su HIV infekcija, hepatitis B, hepatitis C, herpes, tetanus i drugi.
Nedavno istraživanje koje je proveo John Swierk sa Univerziteta Binghamton, objavljeno u časopisu Analytical Chemistry, donosi zabrinjavajuće nalaze o potencijalnim zdravstvenim rizicima povezanim s tetoviranjem. Naučnici su analizirali 54 najpopularnije boje za tetoviranje u SAD-u i otkrili da je 29 imalo navedene ispravne pigmente, dok ostali ili nisu navedeni ili su imali pogrešne pigmente. Prethodne studije su pokazale da čađa, primarni crni pigment koji se koristi u tetoviranju, može biti kontaminirana nekim od molekula koji izazivaju rak koji se nalaze u izduvnim gasovima automobila i dimu cigareta. Takođe, mnogi crveni, žuti i narandžasti pigmenti mogu se vremenom razgraditi u kancerogene supstance.
Šta je pokazala studija švedskih naučnika?
Kako su Šveđani među nacijama sa najviše tetovaža, naučnici sa Univerziteta Lund odlučili su da sprovedu studiju o dugoročnim efektima tetovaža na zdravlje. Studija je objavljena u najnovijem izdanju časopisa eClinicalMedicine, a obuhvatila je skoro 12.000 ljudi u Švedskoj. – Otkrili smo da tetovirani ljudi imaju 21 posto veći rizik od limfoma od ljudi bez tetovaža nakon što smo uzeli u obzir pušački status i nivo obrazovanja, jer oba faktora mogu biti povezana sa tetoviranjem i razvojem limfoma – rekla je dr Christel Nielsen za Portal za razgovore suvoditelj studije. Iz registara baziranih na populaciji, istraživači su identificirali sve kojima je dijagnosticiran limfom između 2007. i 2017. godine, gotovo 3.000 ljudi, i uporedili ih sa grupom koja je podudarna po dobi i spolu koja nije imala rak. Međutim, neophodna su nova istraživanja.
– Nije prikladno davati bilo kakve preporuke za tetoviranje na osnovu ove jedne studije. Potrebno je više istraživanja prije nego što to učinimo. Ali, ljudi sa tetovažama moraju biti svjesni da mogu imati zdravstvene posljedice. Ako osjetite bilo kakve simptome koji bi mogli biti povezani sa tetovažom, trebate potražiti liječničku pomoć – naglasio je dr. Nielsen.
Katolici u BiH koristili su tetovaže kako bi zaštitili djecu od otmice
Za vrijeme osmanske okupacije Bosne i Hercegovine, između 1463. i 1878. godine, među katolicima je bilo rašireno tetoviranje križa na čelu, grudima, rukama ili prstima. Tako su katolici u Bosni i Hercegovini pokušavali zaštititi djecu od turske otmice i spasiti djevojke od begova koji su imali pravo na prvu bračnu noć.
Jutarnji.hr
