Vozači u Republici Srpskoj nažalost su nastavili sa praksom nepoštovanja saobraćajnih propisa, o čemu svjedoče podaci Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RS koji kažu da je od 1. januara pa zaključno sa 30. septembrom 2023. godine izdato 123.239 prekršajnih naloga zbog prekoračenja brzine.
To znači da je svakoga dana u prosjeku zbog prebrze vožnje kažnjeno po 450 vozača.
Upravo je neprilagođena i nepropisna brzina kretanja vozila bila najveći uzrok saobraćajnih nezgoda na putevima u Republici Srpskoj.
“Od ukupnog broja saobraćajnih nezgoda u Srpskoj, 1.297 se odnosilo na neprilagođenu i nepropisnu brzinu kretanja vozila, što je 16,1 odsto. Od tog broja u 1.190 slučajeva radilo se o brzini neprilagođenoj uslovima i stanju na putevima, a u 107 slučajeva nepropisnoj brzini kretanja vozila”, rečeno je iz Ministarstva.
Iz MUP-a su podsjetili da su stacionarni radari u prvoj polovini ove godine evidentirali više od 234.000 prekršaja prekoračenja propisane brzine, od čega ih se najviše odnosilo na prekoračenje od 20 do 30 kilometara na čas, te nešto više.
Ipak, vrijedi podsjetiti i na jedan neslavan rekord po ovom osnovu.
Naime, na magistralnom putu u mjestu Podbrdo, kod Mrkonjić Grada, “uhvaćen” je vozač koji je vozio brzinom od 171 kilometar na čas i to pri ograničenju od 50 km/h, što znači da je za čak 121 km/h vozio preko dozvoljene brzine
Pored navedenog, iz resornog ministarstva stalno upozoravaju da pojedini vozači ne obraćaju pažnju ni na stalna upozorenja da su na putevima postavljeni stacionarni radari te da time direktno ugrožavaju ne samo sebe, već i sigurnost drugih učesnika u saobraćaju. Šta uraditi da se utiče na takve vozače?
“Represivne mjere obično su kratkotrajne. Kada vozača sankcionišete zbog prekoračenja brzine, on će biti pod uticajem kazne i poštovati ograničenje dok kazna ne istekne, zato što nema izgrađen stav i svijest o tome zašto je on zapravo dobio taj prekršajni nalog”, kaže za “Nezavisne novine” Nikola Torbica, rukovodilac Odsjeka za vozače, puteve i vozila iz Agencije za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske.
Zbog toga, struka se zalaže za preventivne mjere, a koje, prema riječima Torbice, znače da se ljudima u potpunosti promijene stavovi u vezi s pitanjem kršenja pravila.
Ali, i tu se postavlja pitanje koliko edukacija i razna predavanja zaista mogu uticati da nesavjesni vozači shvate koliko je činjenje ovakvih prekršaja rizično.
“Ako oni imaju ispravan stav da je prekoračenje brzine pogrešno, oni će poštovati propise, bez obzira na to da li je negdje postavljen radar ili ne. Preventivne mjere su jedan dugotrajniji proces, a treba dosta truda da se ljudima promijeni stav i tada će oni sigurno poštovati propise”, navodi Torbica.
A šta ukoliko ne pomognu ni preventivne mjere, jer je činjenica da se oni koji često krše saobraćajna pravila ponovo vraćaju “mjestu zločina”.
“Imamo, naravno, uvijek metode kada je riječ o povratnicima za prekršaje i oni se mogu čak i na prisilan način dovesti na predavanje. Evo, na primjer, pojedine zemlje Evropske unije rade tako što višestruke povratnike u vršenju ovakvih prekršaja tjeraju na razne obuke, pa da kažem i maltretiranja, kako bi promijenili stav. Navešću primjer Njemačke, tu imate testove koji se zovu čini mi se ‘Idioten testovi’, bukvalno vas vrijeđaju. Takođe, pojedini kažnjavaju tako što uvedu predavanja u radnom vremenu, pa vi morate zato uzeti slobodan dan na poslu. Tako da postoje razne mjere”, pojašnjava Torbica.
On smatra i da vozači u Srpskoj nisu dovoljno svjesni.
“Evo, na primjer, kroz edukacije koje mi držimo, bar mladim ljudima, dosta njih nije svjesno ni da mora vezati sigurnosni pojas na zadnjem sjedištu”, rekao je Torbica.
