Izrael i Iran nastavili su međusobne napade raketama i dronovima, dok se broj civilinih žrtava povećava na obje strane.
Čini se da je rat ušao u fazu u kojoj bi Izrael htio pokrenuti pregovore s Iranom, ali Iran pregovore ne može prihvatiti dok se ne osveti Izraelu za razarajuće udarce protekle sedmice koji su uništili ne samo neke od najvažnijih strateških bezbjednosnih potrojenja u Iranu, već i ubili neke od najviših predstavnika vojnog i civilnog rukovodstva. Prema pisanju američkih medija, Izrael je imao spreman plan likvidacije Ali Hameneija, iranskog duhovnog vođe, ali je akcija navodno zaustavljena na insistiranje Donalda Trampa, američkog predsjednika. Za sada nema zvaničnih potvrda ovih informacija, pa ne znamo da li se zaista radi o ozbiljnoj akciji koja je bila spriječena, ili o američko izraelskom pritisku na Iran da obustavi napade.
Analitičari se uglavnom slažu da je Izrael iscrpljen dvogodišnjim ratom protiv Hamasa i Hezbolaha, i da mu ne odgovara dugotrajni rat s Iranom, te da iz tog razloga želi pritisnuti Iran da pristane na odustajanje od nuklearnog programa uz dodatne ustupke Izraelu, međutim problem je da Iran ne može prestati borbu bez demonstracije svom stanovništvu da se adekvatno osvetio Izraelu, a Izrael ne može ne odgovoriti na iranske napade, pa rizik od proširenja sukoba idalje postoji.
Vjeruje se da će uloga SAD-a biti ključna jer je jasno da bez pomoći Vašingtona Izrael se neće usuditi ući u dugotrajni sukob s Iranom iako je ta zemlja značajno oslabljena.
Radi stavljanja stvari u kontekst da bi se razumio sadašnji sukob, važno je razumijeti kako je do njega došlo. Rivalostvo između Irana i Izraela nije od juče, ali stvari su se zaoštrile nakon što je bivši iranski predsjednik Mahmud Ahmedinedžad u nekoliko navrata izjavio da je cilj Irana uništenje Izraela kao države. Iako su kasnija iranska rukovodstva umanjile značaj ovih prijetnji, Izrael je kao svoj strateški cilj postavio sprečavanje Irana da dođe do nuklearnog oružja. Jedan od načina ka izolaciji Irana Izrael je uz pomoć Amerike prije 15-ak godina započeo s otopljavanjem odnosa između Izraela i Saudijske Arabije, a u završnoj fazi ovog procesa Iran je iskoristio Hamas da u oktobru prošle godine izvrši teroristički napad na Izrael, ubivši 1,2 ljudi i nekoliko stotina uzevši za taoce. Kalkulacija Irana je bila brutalna, ali jednostavna: Kada se Izrael osveti Hamasu napadom na Gazu, Saudijska Arabija neće moći ostati ravnodušna, i pregovori s Izraelom moraće biti stavljeni po strani.
SAD i Evropa su savjetovali Izrael da na ovaj napad Hamasa ne odgovori punim ratom jer će time ne samo spriječiti pregovore s Saudijskom Arabijom i oslabiti ekonomiju zemlje, nego dovesti u pitanje simpatije prema toj zemlji ako u toku rata s Hamasom strada veliki broj palestinskih civila. Međutim Benjamin Netanjahu, premijer Izraela, suočen s ozbiljnim optužbama za korupciju, iskoristio je ovaj napad da ujedini zemlju pod svojom kontrolom, i umiri desničare od kojih zavisi njegova vlada, koji žele totalno uništenje palestinskog naroda u Gazi i produži svoj opstanak na vlasti.
Iako je dosadašnji rat u Gazi, u kojem je stradalo 50 hiljada Palestinaca iscrilo Izrael i oslabilo njegovu međunarodnu reputaciju, zemlja se nalazi u puno boljoj situaciji od Irana, koji je praktično ostao bez saveznika. Zato sada Izraelu odgovara pregovaranje s Iranom jer će, uz podršku Amerike i Evrope, pregovarati s pozicije moći, i može očekivati značajne ustupke. Iran se, s druge strane, ne može osloniti ni na koga. Iako je Rusija formalno na strani Irana, suočena s iscrpljujućim ratom u Ukrajini iz kojeg ne može da izaće i sankcijama koje slabe njenu ekonomiju, nije u stanju pružiti značajnu pomoć.
Iako je ishod sukoba teško predvidjeti, postoji velika mogućnost da dođe do sklašanja primirja, ili barem do sukoba niskog intenziteta, jer, kao što smo rekli, nijedna zemlja ne može izdržati dugi iscrpljujući rat s nesagledivim posljedicama po obje zemlje, ali i cijeli region.
