Snimak sa skupa podrške Jutki je tuga Balkana u dva minuta

Objavljeno: 15.3.2019.


Ispred zgrade Skupštine opštine Brus juče se okupila grupa od nekoliko desetina žena kako bi, kako tvrde, iskazala podršku prvom čovjeku opštine Milutinu Jeličiću Jutki, kome se sudi za seksualno uznemiravanje bivše sekretarice Marije Lukić. Reakcija većine ljudi na ovu scenu, u kojoj žene protestuju ne bi li zaštitile nasilnika nad ženama, samo je još jedan u nizu dokaza da pored sve priče o lokalnim moćnicima, životu u strahu i prijetnjama, zapravo nismo ništa naučili.




Jutka pozdravlja žene na jučerašnjem skupu Foto: Nenad Božović / Noizz.rs

Potpuno je prirodno da inicijalna reakcija nekoga ko živi u izvan Brusa na snimak sa ovako ponižavajućeg skupa bude “sram vas bilo, žene”. Prirodno je, jer je lako osuđivati iz udobnosti mekane fotelje, sa koliko-toliko pristojnog posla, iz velikog grada u kojem vaša svaka pogrešna riječ neće nužno značiti da gubite sve što imate. Lako je sa takve pozicije reći da su žene koje su se juče našle na tom skupu “bezumne krave”, “glupave pijačarke”, “prodane duše” i “kretenke”. Uostalom, sve su one došle na skup kojim ne samo da manijacima širom zemlje šalju poruku da je njihovo ponašanje okej, već i svim hrabrim ženama poput Marije Lukić jasno daju do znanja da je njihova borba besmislena, pa s toga ni ne zaslužuju nikakvu empatiju, je l’ tako?

Ali, ako ste iole normalna osoba, onda uključite mozak i pokušate bar na trenutak da se zamislite u koži jedne od ovih žena. Niste mali, pismeni ste, koristite društvene mreže i čitate vijesti, te s toga jako dobro znate kako izgleda život u Brusu ili bilo kom drugom malom mjestu u Srbiji. Svesni ste koliku moć taj Jutka i dalje ima u rukama. Vidjeli ste da je Lukić dobila prijetnje smrću jer je digla glas, znate da iza Jutke, prema njegovim sopstvenim riječima, stoji Aleksandar Vučić i znate da je većina tih žena, ako ne i sve, ucijenjena. Dođi ili ostaješ bez posla. A ostati bez posla u Brusu nije ni izbliza isto kao ostati bez posla u Beogradu ili Novom Sadu – čega ste, takođe, i te kako svjesni. Naravno, otkaz nije jedina kazna za “neposlušne”, kao što smo vidjeli na primjeru Milana Jovanovića koji se takođe zamjerio lokalnom šerifu.

Na kraju, čak i da ste nekm čudom do te mjere ignorantni da zaista mislite da su sve one tamo došle jer stvarno vjeruju da je Jutka nevin, onda makar pogledate snimak i vidite vjerovatno najpotresniji prikaz današnjeg Balkana koji smo do sad imali prilike da pogledamo:

Ova gospođa je jedina koja je javno rekla da su im šefovi naredili da budu tu. Sve ostale su, najvjerovatnije iz straha, pričale da su tu svojom voljom. Ali baš u riječima, zastrašenom pogledu i potpuno poniženom stavu ove gospođe je suština. Ovako se vjerovatno osjeća svaka žena kojoj su rekli da mora da bude tamo – jednostavno mora, čak se ni ne izgovara ono “u suprotnom…” Podrazumijeva se šta će biti u suprotnom. To niko ni ne pita, samo svi znaju da kad im se kaže “mora” to znači mora.

“Ja na njihovom mjestu nikad ne bih…”, “Uvijek imaš izbor” i “Obraz i čast nemaju cijenu” redom su argumenti koji padaju u vodu onog trenutka kad pokušate da zamislite kakva budućnost čeka ovu gospođu sa snimka, koja je jedina rekla šta se stvarno dešava. Zamislili? Je l’ boli duša? Nas ne prestaje da boli od juče.

Uostalom, ako danas brutalno vrijeđate ove žene, po čemu se onda tačno razlikujete od ljudi koji vrijeđaju Mariju Lukić jer “što je ćutala dvije godine, ja bih odmah oterala skota u tri lijepe”?

Jako ja važno da shvatimo jednu stvar: za situaciju u Brusu je kriv predsjednik opštine Brus. Kriva je i stranka, čiji je funkcioner, a koja je dozvolila da godinu dana nakon što je priča Marije Lukić prvi put isplivala u javnost, ova osoba i dalje sjedi u toj fotelji. Kriv je sud, koji je odbacio optužbe ostalih žena koje je Jutka zlostavljao i prihvatio samo Marijinu. Krive su sve strukture vlasti koje dozvoljavaju da se razne Jutke iživaljavaju nad ljudima širom Srbije i regiona, bez ikakvih posljedica. I krivi su političari kojisu napravili atmosferu straha i strepnje, u kojoj su ljudi dovedeni u poziciju da treba da se raduju što uopšte mogu da rade za nekoga – a ne da se bune što se taj neko nad njima iživljava.

One koje nisu krive su ove žene, koje sve ovo trpe iz straha i koje žive pod ucjenama i prijetnjama i u sredini u kojoj nemaju slobodan pristup informacijama. One su žrtve trulog sistema i simptom opake bolesti koja je zahvatila Balkan, koji će se sam od sebe srediti onog trenutka kad jednom za svagda odstranimo oboljelo tkivo.

Izvor: Noizz.rs

Komentariši

Vaš e-mail neće biti objavljen. Podaci koji su neophodni obilježeni su znakom *