Priče koje će vam zauvijek promijeniti sliku o Josifu Tatiću

Objavljeno: 11.2.2019.


Josif Tatić je prije tačno šest godina zaspao i ušao u legendu srpskog glumišta. Danas ga se sjećamo kao Taleta iz kultne serije “Grlom u jagode”, Jataganca iz “Boljeg života”, pijanog Makija iz “Profesionalca”, “liječenog alkoholičara u penziji” iz “Hadersfilda”… I lijepo nas je zavarao svojim ulogama – publika ga se mahom sjeća kao grubog, namrgođenog, strogog tipa, pred čijim pogledom bolje da se skloniš, a na zvuk njegovog glasa već se streseš.




Josif Tatić u filmu Hadersfild Foto: Printscreen Youtube

Međutim, Josifa Tatića se ljudi, koji su imali čast da ga upoznaju i s druge strane, sjećaju drugačije.

– Za Taleta mogu da kažem da je bio izuzetno dobar čovjek, sjajan umetnik, beskrajno duhovit i prijatan, čovjek koji je uvijek iznenađivao i okolinu i partnere svojim lucidnim rješenjima, bio je strastveni epikurejac, uživao u životu, neprevaziđeni prijatelj i drug od koga nikada nisam mogao da očekujem da će uraditi nešto loše, nepristojno ili neprikladno, imali smo ogromno povjerenje jedan u drugoga i bili beskrajno vezani – rekao je Predrag Ejdus, koji je s Tatićem odigrao više od 1800 puta predstavu “Šovinistička farsa”.

Tatić je bio glumac s “pedigreom” – rođen je 1946. godine u Novom Sadu, i majka i otac su mu bili glumci, članovi ansambla Srpskog narodnog pozorišta. Josif se na sceni prvi put našao sa samo pet godina i to u “Madam Baterflaj” i to kao djevojčica, ćerka Madam Baterflaj. I već vam se slika onog tmurnog tipa malo razliva, zar ne?

Ta slika inače možda ima osnovu u priči da mu je najveći uzor bio Hemfri Bogart, najviše zbog njegove sposobnosti da “u desetak sekundi izgovori bez napora gomilu glupih rečenica, a da ni ne trepne”.

Privatno, Tatić je bio poznat kao šarmantan i zabavan lik, koji se nije ustručavao da pokaže emocije.

– Te večeri kada su nam saopštili da više nećemo igrati “Golubnjaču” u Srpskom narodnom pozorištu, vraćali smo se u Beograd Cveja, Tale i ja. Svi smo ćutali, nijemi. Odjednom, kod mosta u Beški Tale je zaurlao od plača. Cveja se uplašio i zaustavio automobil, to je bilo ridanje. Morali smo da ga smirujemo da možemo da nastavimo za Beograd. To je bio Tale, napunjen emocijama. On emocijama nije manipulisao – prisjetio se reditelj Dejan Mijač svojevremeno u razgovoru za Blic.

Ejdus pamti brojne anegdote iz vremena druženja sa Tatićem, a nedavno je podijelio omiljenu.

– Vraćali smo se sa turneje iz Australije i u Atini prelazimo u JAT-ov avion za Beograd. Ali avion ne polijeće jer se čekaju neki VIP gosti. Stiže delegacija na čelu sa patrijarhom Pavlom. Prođu pored nas, odu napred, poleće avion, a Tale se diže i kreće. Pitam ga gdje će, a on odgovara da ide da pozdravi patrijarha Pavla. Znam koliko smo popili na aerodromu, pili smo i u avionu čekajući VIP goste, molim ga da to ne radi, a on me otkačinje: “Ćuti, ti Jevrejinu, ovo je moj patrijarh!” A pritom je on bio ateista. Ode Tale, nije prošlo dvije sekunde i vraća se. Pitam šta je bilo, a on mrtav ozbiljan odgovara: „Izgleda da me nije prepoznao!” I danas kad se sjetim kako mi to saopštava, vrištim od smijeha – sjeća se Ejdus.

S osmijehom ga se sjećaju i druge kolege.

– Voljeli smo ga kao što se voli pjesnik. Živio je boemskim životom, živio je da bi volio svoje najbliže i radio na svom uništenju – rekao je glumac Voja Brajović na komemoraciji.

Josif Tatić je preminuo u snu 8. februara 2013. godine i zauzeo prvo mjesto za šankom Kafane kod besmrtnih. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.

Izvor: Noizz.rs

Komentariši

Vaš e-mail neće biti objavljen. Podaci koji su neophodni obilježeni su znakom *