DW: Njemačka ne mijenja politiku prema Balkanu

Objavljeno: 4.11.2018.


Angela Merkel u Briselu se doživljava kao nezvanični lider Evropske unije, kao sidro i jedro EU. U zemljama Zapadnog Balkana vide je kao podršku, inspiraciju i kao mentora.




Šta će biti nakon njenog povlačenja?

Otkako je njemačka kancelarka Angela Merkel objavila da se neće ponovo kandidovati za predsjednicu Hrišćansko-demokratske unije (CDU), a samim tim i da neće produžiti svoj mandat na čelu Njemačke poslije 2021, Evropska unija našla se gotovo u stanju uzbune, u najmanju ruku u stanju neizvjesnosti.

Ta neizvesnost prelila se i preko granica Unije – na Zapadni Balkan. Zvaničnici, analitičari, ali i građani regiona, posljednjih dana bavili su se mogućim posljedicama povlačenja političarke koja je bila “principijelna podrška” i “dala svoj lični pečat” procesu proširenja Evropske unije na Zapadni Balkan.

“Kancelarka Angela Merkel nije najavila odlazak sa položaja kancelarke Savezne Republike Njemačke, već sa mjesta predsjednice CDU. To znači da, doklegod je ona kancelarka, teško da može da dođe do nekih bitnijih promjena u njemačkoj politici prema Jugoistočnoj Evropi i prema politici proširenja EU. Ja ih ne očekujem”, kaže za DW direktor briselske kancelarije njemačkog Instituta za međunarodna i bezbjednosna pitanja Dušan Reljić.

Kontinuitet njemačke politike

Briselski analitičari koji se bave pitanjem proširenja i uopšte politikom EU prema Zapadnom Balkanu, složni su u ocjeni da takav potez kancelarke neće u velikoj mjeri promijeniti politiku Berlina prema proširenju i regionu. U Centru za evropsku politiku iz Brisela napominju da može doći do izvjesne “promjene duha njemačkih inicijativa kada je u pitanju proširenje”, ali podvlače da se prije svega radi o politici jedne države, a ne politici samo njenog lidera.

Postoje dugoročni kontinuiteti u njemačkoj politici prema Jugoistočnoj Evropi, koji se u velikoj mjeri ostvaruju kroz politiku proširenja u Briselu i kroz NATO. Samim tim, takva politika je užljebljena u međunarodni kontekst i nije podložna bitnim i brzim promenama”, objašnjava Reljić za DW.

Ono što može biti sklono promjenama – a izazvano najavom povlačenja kancelarke Merkel – jesu interesi onih na Zapadnom Balkanu koji su njemačku kancelarku proklamovali u svojevrsnog mentora. “Neće se promijeniti njihove pozicije, možda samo retorika, i naći će se novi mentor. Angela Merkel se u regionu sluša, ono što ona kaže i radi se uvažava. Ali biće drugih političara kojima će se okrenuti, ako i kada to bude bilo potrebno”, kaže Roza Balfur iz njemačkog Maršalovog fonda u SAD.

Odlazak Merkelove nije najveći problem

U njemačkom Maršalovom fondu u SAD ocjenjuju da je politika Njemačke prema Zapadnom Balkanu određena interesima koji se odnose, kako na stabilnost, tako i na ekonomiju, i da će ti interesi “opstati, bez obzira ko bio na vlasti u Berlinu”.

Iako zemlje Zapadnog Balkana nisu značajan spoljnotrgovinski partner Njemačke, njemačke kompanije i fondacije prisutne su u regionu. Nemačka je, sa Angelom Merkel na čelu, i osmislila Berlinski proces, a zatim i plan „Berlin plus“ – sve u cilju da se region ekonomski osnaži i bolje poveće i međusobno, i sa EU.

Pitanje koje se postavlja jeste da li će poslije Merkelove doći neko ko će imati sličnu posvećenost i inicijativu kada je Zapadni Balkan u pitanju.

“Angela Merkel je lično investirala u EU-politiku proširenja, a u trenutku kada je Evropska komisija oslabila u vođenju tog procesa Nemačka je uskočila na to mesto”, podsjeća Roza Balfur.

Upravo to slabljenje Evropske komisije, izlazak Velike Britanije iz EU i promjene vlasti u nekim zemljama Unije, kao što je Italija koja je važila za velikog zagovornika proširenja, Balfurova navodi kao veće prekrenice za politiku proširenja od tek najavljenog povlačenja Merkelove.

Neizvjesnost zbog izbora za Evropski parlament

U njemačkom Institutu za međunarodna i bezbjednosna pitanja upozoravaju prije svega na moguće posljedice predstojećih evropskih izbora po proces proširenja Unije na Zapadni Balkan.

“Trebalo bi obratiti pažnju na izbore koji se sljedeće godine održavaju za Evropski parlament, na formiranje nove Komisije EU i postavljenje novog komesara za politiku proširenja. To su stvari koje, dok se ne realizuju, mogu da dovedu do neke vrste usporavanja i zastoja u onim političkim procesima koji imaju veze sa Briselom i Evropskom komisijom. To bi eventualno moglo da se očekuje u narednim mesecima”, navodi Dušan Reljić.

On dodaje da su to procesi koji se u ovom trenutku mogu predvidjeti, a da bi bilo neodgovorno sada predviđati i sagledavati šta bi moglo da se dogodi do 2021. godine, kada se očekuje kraj mandata kancelarke Merkel.

Budućnost politike proširenja

I pored toga što Angela Merkel ostaje na čelu Njemačke, analitičari već proučavaju manifeste svih važnijih njemačkih političkih partija, kao i biografije njenih mogućih nasljednika – kako na čelu CDU, tako i za kormilom Njemačke. A sve u pokušaju da utvrde najbolje i najlošije opcije za budućnost politike proširenja i Zapadni Balkan. Tako su već, pored umjerenog krila CDU, izdvojili SDP i Zelene kao “najbolje opcije”, a krajnje desničarsku Alternativu za Njemačku (AfD) kao “najveću potencijalnu opasnost“ za nastavak politike proširenja.

Dušan Reljić u razgovoru za DW ipak insistira na tome da se trenutno može ozbiljno razgovarati “samo o onome što je jasno pred nama”, a tiče se njemačke politike prema Zapadnom Balkanu.

“Jedno je to da kancelarka Merkel ne vjeruje u smislenost određivanja datuma kao što je 2025. godina za mogući prijem Srbije i Crne Gore u EU, već da vjeruje da treba posmatrati kako se razvija situacija u tim zemljama, posebno u oblasti ispunjavanja najvažnijih kriterijuma, kao što su demokratija, vladavina prava i socio-ekonomski razvoj koji može da donese poboljšanje života ljudi u regionu. Dakle, reč je o dinamici na terenu, a ne o datumima koje određuje Brisel”, kaže Reljić.

Razgraničenje?

Dugo je pozicija Berlina bila “tvrda” kada je riječ o pokušaju Aleksandra Vučića i Hašima Tačija da naprave novi pristup pregovorima Beograda i Prištine i dođu do eventualnog sporazuma koji bi se zasnivao na razgraničenju. Njemačka kancelarka je navela da nije sklona da podrži takvo rješenje.
“Sada je pitanje da li će među zapadnim saveznicima prevagnuti mišljenje da ipak treba odstupiti od dosadašnjih pozicija da se granične linije na Balkanu ne bi smele menjati. U SAD i, rekao bih, u nekim drugim zapadnim prestonicama, postoji sklonost da se takvoj ideji priča otvorenije nego u Berlinu. Tu će opet zavisiti od odnosa između Vašingtona, Berlina i Pariza, i onda ćemo, na kraju, možda videti i neke promene u Berlinu”, zaključuje Reljić.

A kada se spominje Pariz – Angela Merkel će se već 11. novembra, na 100. godišnjicu okončanja Prvog svjetskog rata, u tom gradu naći zajedno sa svjetskim liderima, među kojima će biti i lideri zemalja Zapadnog Balkana. I dok se spekuliše o tome da bi tamo, na marginama, mogao da bude organizovan sastanak predsjednika Srbije i Kosova sa liderima EU, u cilju približavanja rješenju za kosovsko pitanje, Dušan Reljić ocjenjuje da u Parizu neće biti “ni vremena, ni prostora” za neko ozbiljnu diskusiju o situaciji u Jugoistočnoj Evropi.

Izvor: DW

Komentariši

Vaš e-mail neće biti objavljen. Podaci koji su neophodni obilježeni su znakom *