Goran Dakić: Nepotpisane junačine

Objavljeno: 17.9.2018.


Radio-televizija Republike Srpske i novinska agencija SRNA – te novinarske tvrđave na čijim kulama budno stražare glavni i odgovorni urednici zabrinuti za sudbinu srpskog naroda – prenijeli su još jedan tekst sa famoznog portala „infosrpska“.




Tekst „Heroj na smrti svoga sina“, sa podnaslovom „Ko je Davor Dragičević“, nije potpisan, ali koga to još čudi? „Infosrpska“ je portal čiji je impresum prazan; to je portal o kojem se ne zna apsolutno ništa – ni ko je urednik, ni ko su članovi redakcije, ni ko su novinari. Jedino što se o tome portalu zna jeste da mu RTRS i SRNA bezuslovno vjeruju. Ali na osnovu čega?

Ako je tekst o Davoru Dragičeviću nedovoljan znak nečije odanosti, onda je više nego neophodno pojačati tu odanost, pa se uz tekst „Heroj na smrti svoga sina“ reklamira i „preliminarno potpuno nezavisno istraživanje javnog mnjenja“ prema kojem SNSD ima podršku 40,2, a SDS 20,3 odsto anketiranih. Metod istraživanja jednak je duhu portala: ono je sve što jeste, ali se više od svega ne zna ko stoji iza njega, ko ga je naručio i kako je istraživanje provedeno. Ovo nije prva anketa o kojoj se, osim procenata, ne zna apsolutno ništa, ali na kojoj se insistira.

Tekst o Davidovom ocu počinje rečenicom: „Ne postoji čovjek u Republici Srpskoj koga nije potresla smrt Davida Dragičevića, dvadeset jednogodišnjeg mladića iz Banjaluke koji je tragično izgubio život.“ Ali kako urednik i novinar to znaju? Da li su anketirali sve ljude u Srpskoj? Da li su pitali Lukača, Ćuluma i Ilića jesu li potreseni zbog Davidove smrti? Ili je to rečenica kojoj se mora vjerovati, kao što se mora vjerovati rezultatima „preliminarnog potpuno nezavisnog istraživanja javnog mnjenja“? Ne, toj rečenice se ne može i ne smije vjerovati, ali ona ionako nije napisana zbog toga. Ona je napisana kao opravdanje za ono što će uslijediti: svi smo potreseni, među njima je i autor teksta, ma ko on bio, ali baš zato što smo potreseni imamo pravo da kažemo da je Davor Dragičević agent tajne sile.

U tekstu se dalje navodi kako je Davor odlučio da potraži pravdu na ulici, kako je pristao da njegove uspomene na sina instrumentalizuju strane službe i da je – tek da niko ne pomisli da je Davor to sve činio samo iz ljubavi prema obojenim revolucijama i raznim agencijama – unovčio sjećanja na „tragično nastradalog sina“. Ovo nije mišljenje, ovo nije stav. Ovo su činjenice, ovo su fakti koji niti jednom jedinom riječju nisu dokazani. Ne kaže se kako to Davor traži pravdu na ulici, ne kaže se koje su strane službe instrumentalizovale Davidovu smrt i na koji način, ne kaže se od koga je, na koji račun i koliko para Davor dobio, odnosno za koliko je para prodao uspomene na „tragično nastradalog sina“, jer to je zapravo poruka koju ispod žita prodaje nitkov koji je pisao ove rečenice.

I kao da napisano nije bilo dovoljno, kao da u ovim rečenicama neznani junak nije odužio šta je imao da oduži „domaćim centrima moći“, hajka se nastavlja: pokret „Pravda za Davida“ je „proizvod opšteg obrazca subverzivnog obavještajnog djelovanja“ koji okuplja „lažni uzorak društva na centralnom mjestu u Banjaluci zato što je najpogodnije za manipulaciju“ (izvjesno je da autor tako ne bi pisao da je kojim slučajem izvještavao sa kontramitinga SNSD-a, DNS-a i manjinskog Đokića koji je održan prije dvije godine na istom mjestu). Dalje se navodi da je Davor najveći manipulator sopstvene tragedije koju je (opet!) dobro unovčio. „Uostalom“, piše anonimni nitkov, „da se ne lažemo – zar Davor Dragičević junak ulice, zvijezda trgova, mesija, govornik, „osvajač slobode“ nažalost nije postao heroj na smrti svoga sina?“

Da je ovo uistinu pisao nitkov, a ne predsjednikov savjetnik za odnose s medijima, vidi se po pojačavanju optužbe: Davor više nije samo manipulator koji je unovčio smrt svoga sina, Davor je sada junak ulice, zvijezda trgova, mesije, govornik, osvajač slobode. Da li je iko kome nitkovluk nije jedina moralna pozicija iz koje kreće i u koju se vraća mogao da napiše ovu rečenicu? Ovu rečenicu je mogla da napiše samo hulja, bitanga koja nema dovoljno hrabrosti da se potpiše pod napisano, ali ima dovoljno obraza da drži moralne lekcije čovjeku koji traži odgovor na dva pitanja: ko je i zašto ubio njegovog sina? Takvi su anonimni moralizatori: spremni su da otkriju sve osim svoga imena, spremni su da ismiju svačija uvjerenja osim vlastitih uobrazilja. Glupaci sa (loše odabranim) zadatkom.

Šta znači „proizvod opšteg obrasca subverzivnog obavještajnog djelovanja“? Ne znam, ali možemo u nekoliko stručnih radova da dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka zna. To je jezik vrlih stručnjaka koji u jednu rečenicu natrpaju sve „subverzivne“ riječi koje su pronašli u „Rečniku evropske bezbednosti“, u nadi da će neko povjerovati da docenti zaista znaju svakoga đavla. Zašto su oni koji se okupljaju na Trgu označeni kao „lažni uzorak društva“? Još bolje pitanje: ako su oni lažni, koji je onda uzorak društva pravi? Onaj što ovakve vijesti postavlja na portale javnog servisa ili ga unosi u servis SRNE? Oni koji se okupljaju na Trgu su „lažni uzorak društva“, jer pružaju podršku onome koji je u kratkom vremenu postao simbol borbe protiv institucionalnog zla; onaj čijeg su sina bacili u kanalizaciju nakon što su ga mlatili i mlatili da bi ga na kraju zvjerski ubili. To su činjenice koje ne treba pominjati, jer bi se onda pokazalo da Davorova podignuta ruka nije tek posljedica roditeljskog hira, već potreba (koja je često jača od razuma) za istinom. Nitkovi to ne mogu da razumiju, jer ne umiju da vole iznutra. Oni vole po zadatku.

I ostatak teksta je zatrpan prejakim rečenicama u kojima se piše kako je Davor Dragičević zapravo onih 40 famoznih britanskih obavještajaca u jednom tijelu, kako je dobio pare, potom ponovo kako je dobio pare, kako je uvučen u političku borbu, onda opet kako je dobio pare, kako se odao kod Senada na Face TV, kako je uredno ošišan i obrijan i tako dalje i tako dalje i tako dalje… Ne postoji nijedna rečenica u ovom tekstu koja može da se dokaže, ali zato svaka može da se ospori i to bez po muke. I kad je već tako, zašto onda RTRS i SRNA objavljuju ovaj tekst? Zašto objavljivanjem ove sramote povećavaju vlastitu sramotu koja i do sada nije bila nezanemarljiva? Moglo bi se danima egleniti o mogućim odgovorima, ali kako se o tome već nekoliko puta govorilo i kako se na to u nekoliko navrata upozoravalo čini mi se da ostaje samo jedan odgovor: nitkovi su braća po mržnji i zadatku i radno jedni drugima idu u goste. Ali niko ko drži do svoga stomaka neće jesti mesa na takvoj večeri.

Goran Dakić

One thought on “Goran Dakić: Nepotpisane junačine

  1. Istina dolazi…
    Intuiciju ne treba ignorisati, ona je nasa veza sa nebom.
    Ne treba nas biti strah da budemo hrabri.

Komentariši

Vaš e-mail neće biti objavljen. Podaci koji su neophodni obilježeni su znakom *