Pjevao je “Jeleni umiru sami” i bio jedna od najvećih tragedija srpske muzike

Objavljeno: 14.9.2018.


“Svako od nas neku svoju priču ima što u tami tišti, a puteve bira samo kad je hladno, kad umori zima, slutimo je tužni na krilu leptira…” Ovo su stihovi koje je frontmenu grupe “Poslednja igra leptira” jednom poklonila drugarica iz škole. Iste riječi su se našle na njegovom grobu i sažimaju svu ljepotu i tugu života koji se ugasio u 31. godini 12. februara 1990.




Legendarni pjevač Nenad Radulović, poznatiji kao Neša Leptir – klovn sa tugom u srcu uz čije pjesme i danas pustimo suzu, rođen je na jučerašnji dan, 13. septembra 1959. Momak koji je svojim humorom, harizmom i nevjerovatnim talentom za muziku i javni nastup osvajao srca širom stare Juge tragično je preminuo u 31. godini, a iza sebe je ostavio hitove “Nataša”, “Jeleni umiru sami”, “Grudi balkanske”, “Vrati se”, “Srce od meda”…

Radulović je još kao dječak pokazivao dar za muziku, išao je na časove harmonike, a kasnije je savladao čak 11 instrumenata, među njima gitaru, flautu, klavijature… Sa tim talentom je mogao da se meri još jedino njegov smisao za humor, zahvaljujući kom se i pročulo njegovo ime. Već u Devetoj beogradskoj gimnaziji, koju je pohađao, postao je pravi šoumen, a njegovi spontani komičarski nastupi prepričavaju se i danas. Tako je jednom režirao humorističnu predstavu “Romeo i Julija po treći put među živima”, a osmislio je i sopstveni radio-program “Piratska radio-stanica Sandokan”, koji je snimao na kasete i dijelio prijateljima. Na Kalemegdanu je snimio sopstvenu verziju američkog filma “Francuska veza” koju je nazvao “Skadarlijska veza”.

“Poslednju igru leptira” Neša je osnovao 1979. sa drugarima iz komšiluka. O tome koliko je bio popularan u Beogradu svjedoči činjenica da su imali više od 200 živih nastupa i čak 15 puta napunili Dom sindikata prije nego što su snimili prvi album “Napokon ploča”. Pjesme “Nataša” i “Vrati se” odmah su ih proslavile širom Jugoslavije.

 

Njegov neobuzdani humor i originalnost su činili od svakog nastupa scenski spektakl, koji je u isto vrijeme bio i muzički i komičarski šou, a publika je jednostavno bila zaljubljena u njega i na koncerte dolazila bez ikakvih kampanja, plakata, propagande…

Kako je grupa dobila ime nikad nije objasnio, a zanimljivo je da je Neša, kog su zvali Leptir, imao ogroman strah od leptira! Koncerte je često počinjao stihovima: “U mojoj gitari živi jedan leptir i mnogo je stvari koje nas vežu, kad dođu kiše i zima tuge i njemu i meni krila se stežu”. Pjesmu koju je dobio od drugarice Suzane mnogi navode kao inspiraciju za naziv benda, a ti stihovi su ga pratili do tragičnog kraja.

Razbolio se iznenada.

Imao je tumor u lijevom testisu, koji ljekari nisu otkrili na vrijeme i koji je metastazirao na pluća i mozak. Poslije prve operacije je izgubio kosu, ali od nastupa nije odustajao. Nosio je šešir. Čuveno je njegovo gostovanje na koncertu Lepe Brene na kom je u svom maniru imitirao Slobodana Miloševića, a publika je pala u trans.

Vedrina po kojoj je bio prepoznatljiv nije ga napuštala do posljednjeg dana. Dvadeset minuta prije nego što je zauvijek zatvorio oči, brat ga je upitao kako se osjeća. Odgovorio mu je s osmijehom:

“Pa, ne mogu baš da igram fudbal.”

Prisjećajući se njegovih posljednjih trenutaka, brat Željko je ispričao:

– Vidio sam ga kako odlazi, u ćošku sobe na Vojnomedicinskoj akademiji. Jasno sam gledao kako kreće na put, iz ugla one bolničke sobe. Baš tada je sa krošnji drveća pod prozorom, poletilo jato ptica. Tu sliku pamtim kao da se sada ponovo odigrava pred mojim očima. Ja ne znam šta je tamo, poslije, ali znam da on zna.

Izvor: Noizz.rs

Komentariši

Vaš e-mail neće biti objavljen. Podaci koji su neophodni obilježeni su znakom *