Pjevao je “Jeleni umiru sami” i bio jedna od najvećih tragedija srpske muzike
Objavljeno: 14.9.2018.
“Svako od nas neku svoju priču ima što u tami tišti, a puteve bira samo kad je hladno, kad umori zima, slutimo je tužni na krilu leptira…” Ovo su stihovi koje je frontmenu grupe “Poslednja igra leptira” jednom poklonila drugarica iz škole. Iste riječi su se našle na njegovom grobu i sažimaju svu ljepotu i tugu života koji se ugasio u 31. godini 12. februara 1990.

Legendarni pjevač Nenad Radulović, poznatiji kao Neša Leptir – klovn sa tugom u srcu uz čije pjesme i danas pustimo suzu, rođen je na jučerašnji dan, 13. septembra 1959. Momak koji je svojim humorom, harizmom i nevjerovatnim talentom za muziku i javni nastup osvajao srca širom stare Juge tragično je preminuo u 31. godini, a iza sebe je ostavio hitove “Nataša”, “Jeleni umiru sami”, “Grudi balkanske”, “Vrati se”, “Srce od meda”…
Radulović je još kao dječak pokazivao dar za muziku, išao je na časove harmonike, a kasnije je savladao čak 11 instrumenata, među njima gitaru, flautu, klavijature… Sa tim talentom je mogao da se meri još jedino njegov smisao za humor, zahvaljujući kom se i pročulo njegovo ime. Već u Devetoj beogradskoj gimnaziji, koju je pohađao, postao je pravi šoumen, a njegovi spontani komičarski nastupi prepričavaju se i danas. Tako je jednom režirao humorističnu predstavu “Romeo i Julija po treći put među živima”, a osmislio je i sopstveni radio-program “Piratska radio-stanica Sandokan”, koji je snimao na kasete i dijelio prijateljima. Na Kalemegdanu je snimio sopstvenu verziju američkog filma “Francuska veza” koju je nazvao “Skadarlijska veza”.
“Poslednju igru leptira” Neša je osnovao 1979. sa drugarima iz komšiluka. O tome koliko je bio popularan u Beogradu svjedoči činjenica da su imali više od 200 živih nastupa i čak 15 puta napunili Dom sindikata prije nego što su snimili prvi album “Napokon ploča”. Pjesme “Nataša” i “Vrati se” odmah su ih proslavile širom Jugoslavije.