EVO šta je ISTINA o jednoj od NAJVEĆIH urbanih LEGENDI SFRJ: 7 na 1 ?!

Objavljeno: 3.5.2018.


Banjalučanke jesu najljepše, ali ih nema sedam na jednog!




Mit nastao nakon Drugog svjetskog rata!

O Banjaluci postoje dvije urbane legende, a obe je predstavljaju kao grad žena. Prva je da su Banjalučanke najljepše žene na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Druga je da u najvećem gradu Bosanske krajine žena ima sedam puta više nego muškaraca.

U istinitost prve mogu da se uvjere svi koji dođu u grad na Vrbasu. Posebno ljeti, kad se Banjalučanke „razgolite“, pa Gospodska ulica podsjeća na manekensku pistu. Druga legenda je izmišljotina, koja nema nikakvog osnova, čiji autor je nepoznat, ali koja uporno opstaje uprkos svim popisima stanovništva, koji je demantuju.

Poznati banjalučki pjesnik Ranko Preradović je prije 15 godina dao zanimljivo objašnjenje, po kojoj je druga legenda nastala iz prve, kao njena prirodna posljedica.

Žene u Banjaluci su tako zanosne da se normalnom muškarcu pri susretu sa tom ljepotom razum zamuti, pa im se umjesto jedne pričinjava njih sedam!

Banjalučki novinar Radenko Kuprešak ima drugačije, ali takođe pjesničko i romantičarsko objašnjenje.

-Prije nego što je naružena podizanjem ogromnih staklenih i betonskih višespratnica, Banjaluka je bila jedan od ljepših gradova na ovim prostorima. Prepuna zelenila. Ljudima koji su dolazili, pod utiskom te ljepote, lijepe Banjalučanke su se činile još ljepše i brojnije nego što jesu.

Sreto Kostadinović, porijeklom iz Rora kod Glamoča, koji silom (po)ratnih prilika živi u Banjaluci, smatra da su najveći „krivci“ za nastanak legende o sedam žena na jednog muškarca, nekadašnji vojnici, koji su vojsku služili u tom gradu.

-„Kozara“ i „Manjača“ su bile ogromne kasarne JNA, kroz koje je nekada, zbog odsluženja vojnog roka i vojnih vježbi, godišnje prolazilo i po nekoliko desetina hiljada muškaraca. Prilikom izlaska u grad viđali su visoke i vitke Banjalučanke, maštali o njima i vojničkim pričama širili mit o njihovoj ljepoti i brojnosti.

Kostadinović misli da je tome doprinijela i činjenica da su za većinu vojnika Banjalučanke ostajale „neosvojiva tvrđava“.

-Prije 50 ili 40 godina u Bosanskoj krajini bilo je vrlo izraženo patrijahalno vaspitanje, djevojke su držale do svog i porodičnog ugleda, rijetko su se upuštale u seksualne odnose prije braka, a posebno sa vojnicima. Bile su im nedostižne. A ono što je lijepo, a nedostižno, uvijek se čini ljepše nego što jeste. U ovom slučaju i brojnije – objašnjava svoju teoriju kršni Glamočak, dok u banjalučkom kafiću ispija pivo i glavom pokazuje na zgodne konobarice. Posljednji zvaničan podatak o broju žena u Banjaluci potiče iz popisa obavljenog 1991.godine, kada je utvrđeno da ih je samo 1.472 više od muškaraca. Muškaraca je bilo 97.110, a žena 98.582. Ima tumačenja da je mit o dominiciji žena u Banjaluci nastao nakon Drugog svjetskog rata i velikog stradanja Srba u Bosanskoj krajini. Po toj teoriji muškarci su masovno odlazili u vojsku i ginuli.

-To nije tačno. Ustaše su ubijale sve redom. Nisu pravile razliku između muškaraca, žena, djece…Možda je broj muškaraca koji su stradali bio malo veći, ali ne toliki da bi broj žena u Banjaluci u prvim poratnim godinama bio dva, a kamoli sedam puta veći od broja muškaraca – kaže profesor matematike Momčilo Marić, koji je u Banjaluku “saselio“ sa Kupresa.

-Kad sjedite u bašti nekog kafića u Banjaluci, za pet minuta tri puta ćete poželiti da se oženite – kaže Mikanović, koji je pažnju javnosti izazvao i sljedećom izjavom.

– Lijepe žene su jedina komparativna prednost Banjaluke i jedina turistička razvojna šansa…Nemamo planine za skijanje, nemamo more za plivanje, ali zato imamo žene.“

Valjda je htio reći za gledanje.

Nesporno je da su lijepe žene, uz „Nektar“ pivo, najpoznatiji banjalučki „brend“. Zbog posla ili na proputovanju za rodni Kupres, često iz Srbije dolazim u Banjaluku. Rijetko kad sam pošao iz Velike Plane, a da me neko od prijatelja nije pitao kad ću da ga povedem sa sobom jer želi da vidi Banjalučanke i provjeri istinitost priča o njihovoj ljepoti.

Profesor Milorad Terzić iz Beograda, Nevesinjac koji je više puta bio član raznih žirija za izbor najljepših djevojaka, ističe da su veliki gradovi zbog broja stanovnika, ali i šanse koju pružaju za lagodan život bez motike, posebno za lijepe žene, koje su spremne da iskoriste, pa i unovče svoju ljepotu, sredina gdje uvijek možete sresti mnogo lijepih žena.

Najviše ih je u Beogradu. Novi Sad ne zaostaje za Beogradom. Mostarke i Splićanke su izuzetne, zgodne i imaju taj neprevaziđen mediteranski šarm. Ali, kada bih morao da glasam, ipak bih svoj glas dao Banjalučankama – kaže Terzić.

Kad su njene sugrađanke u pitanju, Banjalučanka koja studira u Beogradu i osvajala je nagrade na izborima za mis, ali ne želi da joj navodimo ime, ima mišljenje iz kojeg se da zaključiti da djevojkama iz glavnog grada Republike Srpske, pored ljepote, ne manjka ni samouvjerenosti.

-Koliko nas je više od muškaraca ne znam, ali kad je ljepota u pitanju Banjalučanke su stvarno najljepše. A dokaz upravo gledate – kaže šeretski.

Izvor: Srbijadanas

Komentariši

Vaš e-mail neće biti objavljen. Podaci koji su neophodni obilježeni su znakom *