Hrvatska u magarećoj klupi?

Objavljeno: 14.7.2017.

Poruka Nemačke da bi Hrvatska trebalo da poštuje arbitražnu odluku u sporu sa Slovenijom razbesnila je mnoge Hrvate. U delu hrvatske javnosti Nemačka se iz brižne starije sestre, pretvorila u zlu maćehu.

Poruka Nemačke da bi Hrvatska trebalo da poštuje arbitražnu odluku u sporu sa Slovenijom razbesnila je mnoge Hrvate. U delu hrvatske javnosti Nemačka se iz brižne starije sestre, pretvorila u zlu maćehu.

„Treba se osvetiti Angeli Merkel pa neka razmišlja. To je božja kazna za ponašanje prema Hrvatskoj!“. To je jedan od komentara čitalaca na prilog o neredima i opustošenim ulicama Hamburga tokom samita G20.

„Dole Dojče vele, glasnik neprijateljske Nemačke“, komentar je na vest o stavu Evropske komisije o arbitražnoj presudi u sporu između Hrvatske i Slovenije.

„Danke frau Merkel“, napisao je jedan od komentatora na vest o okončanju arbitraže koju je Zagreb i pre izricanja odbio. Reč je o pristojnijem izboru utisaka na društvenim mrežama koji su posledica stava nemačke vlade da bi Hrvatska trebalo da poštuje odluku Stalnog arbitražnog suda u Hagu u slučaju graničnog spora sa Slovenijom.

A sve do nedavno, Nemačka je u Hrvatskoj bila doživljavana kao izrazito prijateljska zemlja koja je ne samo da je pomogla Hrvatskoj u njenom osamostaljenju, već joj je bila i glavni partner prilikom pregovaranja o ulasku u Evropsku uniju.

„Nemačka će kao najbogatija i najpametnija članica u EU-razredu pomoći novoj članici (Hrvatskoj, prim.aut.) da se brzo prilagodi“, navod je iz dnevne štampe iz sredine 2011. godine. Samo što prilagođavanje, čini se, ne ide sasvim glatko.

Danke Dojčland

Već decenijama se smatra da su Nemci najverniji gosti na Jadranu. Njihov broj je čak porastao na dva i po miliona. O nekada – iz hrvatske vizure idiličnim odnosima – svedoči i pesma s početka devedesetih Danke Dojčland kojom su Hrvati iskazali zahvalnost Nemačkoj za napore uložene u međunarodno priznanje te nekada jugoslovenske republike.

Među naivnijim građanima gotovo da prevladava mišljenje da se Merkelova uz jutarnju kafu prvo informiše o situaciji u Hrvatskoj i da Nemačka bezrezervno može da naredi svim članicama i institucijama Unije kakav stav prema Zagrebu bi trebalo zauzeti.

Razlog za to može se tražiti i u čestom naglašavanju bliskosti vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i nemačkih stranaka Unije (CDU/CSU) što se obavezno koristi u svakim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj.

Ipak, klica nezadovoljstva nemačkom politikom možda bi mogla da se pronađe u događajima od pre dve godine. Kancelarka Angela Merkel – prva žena Evropske unije kako je nazivaju hrvatski mediji – optužena je u desnijim hrvatskim krugovima još u vreme prohodnosti „balkanske rute“, za privlačenje migranata u Hrvatsku.

Iako se gotovo niko od tih migranata nije zadržao u Hrvatskoj – zemlji koja i sama ima ogromnu ekonomsku migraciju u Nemačkoj. Čak je i predsednica Kolinda Grabar-Kitarović tada poručila da je Merkelova „povlačenjem ručne kočnice napravila kaos na cesti“.

Srbija je novi favorit Nemačke – to se u poslednje vreme čuje od analitičara koji smatraju da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić „učiteljičin miljenik“. A učiteljica je, naravno, Angela Merkel.

Utisak da je Hrvatska u magarećoj klupi, pojačan je saopštenjem nemačke vlade baš u trenutku dok je premijer Andrej Plenković izjavljivao da Hrvatska neće poštovati arbitražnu odluku.

Mitska nemačka uloga

„U kontekstu osamostaljivanja Hrvatska i njenog izlaska iz Jugoslavije, Hans-Ditrih Genšer ima gotovo mitsku ulogu, a zanemaruje se činjenica je on pre toga bio u veoma dobrim odnosima s jugoslovenskim vlastima“, podseća u razgovoru za DW hrvatsko-nemačke odnose Božo Kovačević, bivši ambasador i predavač na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomatije „Dag Hamarskjold“.

Šta je to tačno „prijateljska zemlja“? I zašto je to prijateljstvo, barem kada je reč o glasu javnosti, toliko krhko? Da prijateljstvo među državama ne postoji, tvrdili su poslednjih nedelja mnogi u Hrvatskoj poučeni stavom zvaničnog Berlina.

Ali sagovornik DW ne slaže se s tim – iako i on potvrđuje da je takvo prijateljstvo ograničeno pojedinačnim interesima zemalja koje se stavljaju u takav kontekst.

„Prijateljskom se smatra ona zemlja koja razume ciljeve hrvatske politike i koja podržava Hrvatsku u ostvarivanju njenih ambicija. Prva ambicija bila je ulazak u Evropsku uniju, a sledeća je ulazak u šengensku zonu.

Poslednje događaje oko arbitraže sa Slovenijom hrvatska javnost sagledava jednostrano“, ukazuje Kovačević. I odmah dodaje da ta javnost s pravom smatra da je Slovenija ucenjivala Hrvatsku na njenom putu ka EU, postavljajući kao uslov nešto što nije predviđeno pravilima Evropske unije.

„Da bi se taj problem prevladao, Unija je – pod presudnim uticajem Nemačke – smislila predlog arbitraže – a pritom taj sud nije sudio po međunarodnom pravu mora, već je unapred dobio zadatak da donese odluku u korist Slovenije.

Javnosti je to jasno i naravno da svi sada zanemaruju činjenicu da je Hrvatska ostvarila svoj vitalni interes kroz potpisivanje arbitražnog ugovora i da je Hrvatska u Uniji.

Slovenija je tek arbitražnom presudom dobila kakvu-takvu pravnu osnovu za ostvarivanje svoje ambicije koja nije zasnovana na međunarodnom pravu“, analizira bivši ambasador i bivši hrvatski ministar za zaštitu okoline i prostorno uređenje.

Međunarodno pravo ili politički dogovor?

Kovačević kaže da je tada u pitanju bio politički dogovor , ali i da sada hrvatska javnost i vlast objašnjavaju hrvatsku poziciju argumentom međunarodnog prava.

„Sada su ti argumenti u koliziji, a Nemačka nastavlja da insistira na sprovođenju političkog dogovora iz 2009. godine. Dogodilo se da javnost drugačije percipira nacionalne interese od političkog pristupa Nemačke.“

Negativna percepcija koju deo hrvatskih građana ima prema Nemačkoj, u budućnosti bi trebalo da se promeni, smatra Kovačević i dodaje: „Problem je delimično u hrvatskom društvu, s naglascima na političkom životu.

U periodu priprema Hrvatske za ulazak u Uniju i zadovoljavanja uslova EU, svi predstavnici vlasti su, naravno, insistirali na javnoj promociji evropskih vrednosti i nastojali da se ponašaju u skladu s tim”. Danas, smatra Kovačević, u političkom životu dominira težnja prema reviziji prošlosti.

Pred hrvatsko-nemačkim prijateljstvom ponovo su izazovna vremena u kojima će, prema očekivanjima Zagreba, Slovenija pokušati da blokira ulazak Hrvatske u šengenski prostor – kao deo ucene oko priznavanja arbitraže iz koje je Hrvatska izašla još 2015. godine. Nemačka bi, prema rečima našeg sagovornika, trebalo da deluje prema drugim članicama da se ta ucena spreči.

I bez obzira na sentiment prema političkim stavovima administracije u Berlinu i budućoj ulozi u sporu dveju susednih država, čini se da će Nemačka i u budućnosti biti obećana zemlja za hrvatske gastarbajtere.

Prema nemačkom Saveznom zavodu za statistiku, samo prošle godine u Nemačku se doselilo 56.000 Hrvata, čime je njihov ukupan broj porastao na gotovo 333.000.

Izvor: DW, BN TV

Komentariši

Vaš e-mail neće biti objavljen. Podaci koji su neophodni obilježeni su znakom *